WRC Croatia Rally je i ovaj vikend pržio po Hrvatskoj u nešto izmijenjenoj varijanti u odnosu na prošlu godinu. Otpalo je Sljeme, a došli su nam Platak i Trakošćan, dakle vožnja po 5 županija. Na žalost i taj Platak je na kraju bio otkazan zbog užasno loših vremenskih uvjeta iliti užasne magle. Na žalost ni Loeb nam nije došao, ali je zato tu lista prijava sa 66 posada.

Ni ove godine nisam osjetio neki hype van uskih krugova obožavatelja što je naravno šteta za širu sliku ovog natjecanja. Neki poput Croatia Airlinesa su prepoznali i iskoristili priliku za suradnju i reklamu dok neki bliski suradnici to nisu doživjeli. Šteta.

No i bez tog marketinškog pumpanja ljubitelja oko staze je bio zavidan broj, a pogotovo zahvaljujući organiziranim fan zonama gdje je bila stvarno masa ljudi. 

Kad sam s frendom dogovarao gdje i kako i kad je predložio fan zonu nisam baš bio oduševljen i pokazalo se da sam bio u pravu. Masa ljudi je masa ljudi i tu zaboravite na neko uživanje u rallyu. Barem na ono uživanje na koje sam ja naviknut, a to je uz stazu, da me gađa šoder, gutam prašinu i udišem miris goriva i spaljenih guma i osjetim vibraciju dok projure auti. I prošle godine sam popušio foru s “atraktivnom lokacijom”, ali možda se opametim za sljedeću utrku.

Mi smo navratili na zadnji brzinac odnosno SS 20 Zagorska sela – Kumrovec 2 Wolf Power Stage na kojem je fan zona smještena na bregu, relativno daleko od staze sa realno slabim pogledom jer vam smeta drveće, ljudi i donji dio staze se ne vidi osim ako niste u skroz prvom redu uz ogradu. Dodatni otežavajući faktor za gledanje je uobičajena pojava gdje svi sve moraju snimiti tako da kod svakog prolaza očekujte ruke u zraku koje grčevito drže mobitele i snimaju svaki prolaz. Iz fan zone se vidi ravni dio s kojeg dojure, pa motaju oko mostića za recimo 180 stupnjeva i onda nastavljaju ravninom dole. Onda ja nađem neki komadić prostora oko mosta koji mogu pofotkat iz daljine sa 600tkom koju sam lukavo posudio nakon nostradamovske vizije da sa 200mm neću ništa ulovit i kad naiđe auto u kadru se pojave samo ruke i mobiteli i pa pa fotkanje. Onaj dolazni pravac je između granja i drveća i fakat daleko tako da ne možeš niti fokusirat niti atraktivno približit, a donji dio se uopće ne vidi. Toliko o fotkanju i gledanju iz fan zone koja se plati 90 kn. 

Da stvar bude još gora i to motanje oko mostića nije toliko atraktivno koliko sam zamislio jer vozači užasno uspore i polako prođu taj dio tako da se izgubi svaka dinamika. A oni sporiji gotovo da su stali na tom dijelu. Podsjetilo me na ono šprdanje oko hairpina na Delti kod Ine gdje je bilo stajanje, vraćanje u rikverc i lupanja rinzola. Jedinu pravu zabavu su nam pružili Lonac i Pinky u Imprezi, ali oni su ipak bili 0.

Malo revoltirano smo izašli iz fan zone i ostatak auto pogledali malo niže na puno boljoj lokaciji bližoj stazi sa dolaznim pravcom, jurnjavom desetak metara ispod nas i penjanjem uz breg pored mase navijača. 

Naravno vrijeme je dodatno odlučilo zakomplicirati i ovako jadno fotkanje tako da je svako malo pržilo sunce, pa dođe oblak, pa šara bara da malo sjebe postavke i ubije boje i sve kaj se da. 

No kako sam rekao nisam ni očekivao eksploziju dobrih fotki jer budimo realni tako se ne fotka rally i zato kapa dole svim vrijednim i strpljivim kolegama koji su bili na pravim lokacijama puno prije starta utrke i čekali svoje atraktivne kadrove.

Inače skoro smo i od ovog odustali jer je taman pred polazak krenula lagana nenajavljena oluja, a kako smo se približavali Kumrovcu stvari su postale zabrinjavajuće jer kiša je luđački padala iz grdo crnog neba no dolaskom na brzinac “nebo vedro bez oblačka”. Kasnije se naravno počelo kvariti, ali bez kiše.

Za nas komotne je ovo bila zgodna lokacija jer nismo satima stajali u nekom zavoju u šumi nego smo s masom razdraganih fanova i civilnih pratitelja malo švrljali vašarom u Titovom selu, popili usrulju “Kod starog”, malo pofotkali i poslušali aute iz blizine…

E da..pobjedu je odnijela posada Rovanpera/Kalttunen u Yarisu GR koja je ispred drugih Tanak/Jarveoja bila brža 4.3 sekundi, dakle ne tako dramatično kao prošle godine kad je razlika bila samo 0,6 sekundi, a na postolju su završili i Neuville/Wydaeghe unatoč bezobraznoj vožnji po obilaznici :)

Pulić se oporavio od korone pa je ove godine ipak vozio u svom oproštajnom nastupu nakon 40 godina jurnjave, a od naših je tu između ostalih bio i mali Jan Pokos koji nije otišao na maturalac s ekipom da bi mogao otpeljati ovu trku, svaka čast.

Mediji ni ove godine nisu podbacili pa je tako glavna vijest bila ona o objesnoj civilnoj vožnji Neuvillea na obilaznici dok je išao prema brzincu. Tu je i simpatična priča Fourmauxovog izlijetanja u dvorište gospona Martina nakon kojeg su ga domaćini ugostili i nahranili.

Inače WRC je uspio zadovoljiti “zeleni woke” pa od ove godine imamo hibride. Nema veze kaj npr. avioni lete prazni kako bi sačuvali slotove na aerodromima glavno da šačica auta za natjecanje zadovoljava nove eko norme.

Povratak doma je bio dosta zanimljiv. Nepregledna kolona auti koja skoro da stoji i tako dugo dugo. “Živčeke u kanticu i na pecanje” reko bi jedan moj profesor. I dok smo tako gmizali u koloni prošli smo pored tri saobraćajke. Očito je ekipu ponijelo i ohrabrilo kad su vidjeli kako to profići rade, pa su precijenili svoje sposobnosti i završili po grabama.