Ovo neće biti jedan od onih “How I switched back to PC” blogova, nego samo mali osvrt na to kako se na mom radnom stolu pojavila i toliko mi omražena Win PC kanta.

Uvod koji postaje članak

Čak i oni koji ne znaju ništa ni o igranju ni o Macu pa ni o PC-u znaju da Mac nije baš neki igraći stroj. Može se naravno pokrenut nešto, može se čak i skroz solidno poigrat ako nisi izbirljiv, a moći će se još više kao što smo saznali na zadnjem WWDC-u, ali mislim da ćemo još malo pričekati da to postane neki ozbiljniji AAA gaming machine.

Iako sam kao i svi klinci volio tadašnje kompjuterske igrice, a kad kažem tadašnje, mislim na kasne osamdesete i cijele devedesete kada smo se igrali na komodorcima, amigama, spectrumima, tzv. Rambo igricama, raznim automatima po lunaparkovima i videotekama, ali najviše sam zagrizao kad sam kod frenda otkrio 286icu. Bio je to tada ozbiljan stroj uparen s hercules grafičkom i nekim crno bijelim monitorom koji je prikazivao hrpu velikih pixela koji su nam se tada činili kao kraj svijeta.

E na tom stroju sam se navukao na svoj omiljeni žanr igrica, na tzv. avanture i prva je bila tekstualna avantura (da, pisali ste kaj želite da lik radi) Leisure Suit Larry in the Land of the Lounge Lizards. Možda se čini neozbiljno i debilno voditi 38. godišnjeg djevca koji živi u maminom podrumu kroz razne avanture ne bi li upoznao ženu svog života, ali u biti osim što nam je bilo jako zabavno bilo je i poučno. Upoznavanje s kompjuterima, sastavnim dijelovima, kako što radi, zašto nešto ne radi, kako se koji program pokreće, što znači koja komanda u DOS-u, pa do same igre koja nas je učila i kako koristiti mozak pa do upoznavanja s engleskim jer tada nije bilo interneta niti googlea, niti youtubea i ostalih stvari bez kojih danas ne možemo. Tada je Larry rekao nešto, a ti nisi znao što pa si uzeo rječnik i naučio. Do kraja igre si znao i bolje pisati i hrpu novih riječi.

Kasnije je drugi frend nabavio 386icu i tu smo svakakva čuda igrali, od Wolfensteina do Dooma, od Golden Axea do Mortal Kombata, ali meni je najveće otkriće bio Lucas Arts i njegove avanture Secret of Monkey Island, Sam and Max, Day of the Tentacles koji upravo igram sa svojom Ritom, pa Full Throttle, Dig i sve te divote.

Kad sam bio već malo veći glupan gubio sam vrijeme na Diablu, a bilo je tu i masovnog dangubljenja kod frenda u tzv. kućici gdje smo umrežili 4 kompjutera i naizmjenično dan i noć igrali Vietcong.

Zadnjih 20 godina nisam baš nešto ni igrao niti imao potrebe, Diablo 3 onako više kao tetris, par partija uz kavu i da, igrao sam ga na Macu. No nešto me puknulo da bi ja opet mogao malo dangubit pa sam bio uvjeren da ću si kupiti Playstation 5 i tako zadovoljiti svoju potrebu za ubijanjem vremena i resetiranjem mozga. Već sam bio na korak do kupovine, ali kako nikad nisam bio konzolaš, kako nisam čovjek od kontrolera i takve vrste igara u zadnji čas sam odlučio kupiti gaming PC.

Reko bolje imati dodatni kompjuter zlu ne trebalo nego konzolu koja ima samo jednu zadaću. Ali sada treba odabrati koji komp. Prvo sam išao linijom manjeg otpora odnosno gledanjem gotovih konfiguracija no uvijek sam našao nešto što mi nije po volji, ja bi ubacio nešto drugo, malo više ovog, manje onog…uglavnom filozofija.

I onda mi je ostao onaj teži put – slaganje kante. A tu muku nisam prolazio skoro 15 godina od kad sam na Macu i nije mi ni malo falilo.

Odabir komponenti

Ali prije samog slaganja prolazi se još jedan krug pakla, a to je odabir komponenti i njihovo postojanje na lageru. A da bi taj odabir uopće znao napraviti trebaš znati kaj s čim ide. Prije sam ta slaganja bazirao na procesoru koji želim pa sam tako i ovaj put. Dakle odabir procesora, traženje ploče prema njegovom socketu, pa traženje coolera za taj procesor, pa odluka koliko i koji RAM, koji je SSD najbrži, koliko mi struje treba, da li je bolje veliko ili malo kućište i naravno koju prokletu grafičku uzeti.

Intel je krajem prošle godine izbacio hvaljenu 13. generaciju procesora pa sam se odlučio za tu igru. Išao sam na neku zlatnu sredinu pa sam uzeo i7 jer kao ajde kad već slažem nekaj novo nek potraje i nek bude malo brže pa neću i5, a bezobrazno skup i9 neću sigurno.

Kako ovaj procesor dolazi bez tvorničkog coolera uzeo sam neki Arctic Freezer i35.

Oko ploče uvijek imaš dvije struje, jedna govori uzmi najjeftinije, nema nikakvog smisla ulagati u to nepotrebno i onu drugu uzmi najbolju jer o tome sve ovisi. Ja sam išao na neki best buy. Neću plaćati neke kerefeke koje mi ne trebaju i koje ne razumijem, neću overclockat, al neću ni zadnji krš uzeti. Iako sam mislio da su vremena kupovanja adaptera za bluetooth i WIFI iza nas gorko sam se prevario. Dan danas većina ploča nema jebenu WiFi/BT opciju pa moraš posebno filtrirati modele koji to imaju i onda si suziš izbor i malo digneš cijenu ploče. Na kraju sam odabrao Asus TUF Gaming B660-Plus WiFi D4 DDR4, Intel LGA1700, WiFi, Bluetooth, ATX.

Oko SSD-a nije bilo previše filozofije, Samsung 990 Pro je svugdje bio odlično ocijenjen i pristojne cijene pa sam uzeo keks od 1TB.

RAM komada 2×16 GB Corsair Vengeance LPX i to DDR 4 na jer koliko sam čitao DDR5 nije neka luda prednost i četvorka je čak na nekim poljima bolja pa nisam htio dodatno ulagati.

Za gaming je grafička uvijek usko grlo odnosno o njoj najviše toga ovisi i treba mudro odabrati. Kako nisam pratio scenu i ne mislim davati neke smiješne iznose kao za stariji polovni auto odlučio sam opet neku best buy opciju, malo suzio cjenovni rang u filteru i dobio par rezultata koje sam zaguglao i tražio neki optimum. Odlučio se za Geforce GTX 1660 Super TUF Gaming, ali sam ju na savjet prodavača u Instar Informatici zamijenio za noviju karticu Intel Arc A750 8 GB GDDR6.

Ljudi često napajanje ne doživljavaju kao neku važnu komponentu, ali više sam se puta uvjerio da dobro, kvalitetno i prije svega dostatno napajanje život znači. Ima raznih online kalkulatora koji će vam izračunati potrebnu jačinu za vaše komponente pa sam ja tako zaključio da će meni Corsair CV650, 650W biti više nego dovoljno. Na žalost odabrao sam nemodularnu varijantu pa sam se morao boriti sa šumom nepotrebnih kablova.

Za kraj pakiranje odnosno kućište. Tu sam se možda jedino zeznuo jer sam mislio da nema više kinder jaje kućišta za 500 kn ali dobio sam relativno loše kućište Antec NX360, Midi tower iako sam prije uvijek bio zadovoljan s ovom markom. Očekivao sam nešto robusnije, a dobio sam kućište koje se može spigati. I još kao i većina ima tu glupu bočnu stranicu od kaljenog stakla. I napajanje je zamišljeno na donjem dijelu pa je bilo veselo dopeljati potrebne kablove za napajanje procesora na gornjem dijelu ploče. Sve na knap.

Shopping

Procesor sam kupio preko Amazona jer je bio 100€ jeftiniji, a ostale komponente u Instar informatici koja se pokazala kao najbolji odabir i što se cijena tiče i izbora i dostupnosti. Komponente sam naručio preko weba, ali sam preuzimanje i plaćanje obavio u poslovnici zbog dodatnih 5% popusta na gotovinu (iako se može platiti i virmanom pa na to isto ide popust).

Kao što sam napisao gore čovjek u dućanu me uvjerio da je Intelova grafička Arc bolja od ove koju sam ja naumio pa sam nju uzeo, ali me skoro uvjerio i da ću morati napraviti update BIOS-a na ploči jer ova podržava Intel processore 13. generacije, ali samo nakon updatea. Malo je guglao, objašnjavao mi što i da bi trebao imati procesor 12. generacije kako bi digao sve pa napravio update BIOS-a koji će onda prepoznati i 13. gen. Ponudio čovjek da kod njih to ostavim pa će njihov servis to odraditi za mene, ali nekako mi to bilo čudno pa sam se ipak odlučio na slaganje doma. Nakon kraćih telefonskih konzultacija s kolegom smo zaključili da na ovoj ploči mora već biti novija verzija BIOS-a jer je proizvedena 3/2023 a do tada je već izašlo dosta verzija BIOS-a koji podržavaju zadnju generaciju procesora.

Slaganje

Kako nisam slagao komp 100 godina mislio sam da će mi ovaj dio biti zabavan. Lijepo sam si ja sve posložio na stol, uzeo alat, upalio Apple WWDC na TV-u i krenuo.

Izvadio ploču, stavio na mekano na stol, pa ubacio SSD, RAM i krenuo postavljati procesor koji se samo umetne jer nema strahovanja oko pinova (da li je moguće da to AMD još nije maknuo), ali zato današnji cooleri trebaju oružani list. Kad sam uzeo tu hrgetinu u ruku sam mislio da sam nekaj krivo kupio jer to ne stane na ploču. Naravno krivo sam ga naslanjao jer cooler stoji okomito, a ne tako da ventilator puše dole na procesor.

Nakon raznih pločica, distancera, šerafa, termalnih pasti, skidanja i vraćanja maske cooler je gore.
I onda najgori dio – slaganje u kućište. Kad otvoriš kućite iskoči bunt tankih kablića jer tu je zadnji ventilator, prednji, ledice, prekidači, usb portovi…i onda još dodaš napajanje u kućište i pojavi se 800 novih debelih kablova jer nisi kupio modularno napajanje. Dok sam skužio da mi to sve ne treba prošlo je neko vrijeme, pa dok sam zgurao ostatak kablova u rupu da ne smetaju, pa na jedvite jade potego napajanje za procesor do vrha jer kabl je skoro prekratki i onda šećer na kraju kablići za switcheve. Dakle Power+, Power -, sve na svom kabliću odnosno jednom pinu pa gledaj na šemi ploče di i kako, pa reset, ledice, naravno sve jedva ulazi i trebalo bi nekako pincetom to staviti jer debili do dana današnjeg nisu napravili da je to jedan jebeni unificirani kabel koji se pikne nego hrpa malih. Samo sam čekao da spigam neki od tih pinova pa da sve bacim kroz prozor, a sve dok mi se sa 65” ekrana smiju novi Apple proizvodi koje upravo predstavljaju.

Onda još grafička unutra i to bi bilo to.

Odnesem kantu spojiti na monitor preko HDMI-a ali ovaj nešto svira da ne prepoznaje HDMI input. Onda ga vraćaj natrag do TV-a, spoji na njegov HDMI i gle čuda radi. Radi kanta, radi i novi BIOS koji normalno prepoznaje procesor.

Trenutak istine – Windowsi

Došao je red da instaliram i Windowse 11 za koje sam unaprijed napravio bootabilni USB.

Agonija oko ovog je potrajala do kraja drugog dana jer se kod instalacije pojavljivala malo ova malo ona greška. Internet je pun objašnjenja oko njih pa mi je bilo drago da nisam usamljen, a ujedno i žao jer sam se opet upustio u pakao Windows PC-a. Nakon više pokušaja formatiranja, preparticioniranja, novih bootabilnih stickova, igre preko terminala kako bih to osposobio zaključujem (nadam se) da moram napraviti boot stick na PC-u odnosno Windowsima. Ali imam skinut ISO i program za to, dakle službene original fileove koje mi je Microsoft dao i reko gotov sam ja za 5 min. Naravno da nisam bio jer debil nema opciju da mu kažem napravi mi bootable stick s ovim ISO fileom nego ga ide skidati s neta a to traje. Pa onda dok je to još osposobio na samom sticku…ubit.

S takvim Win stickom instalacija prolazi glatko.

I kaj me briga za tvoj gaming PC?

Pa ne treba vas biti briga. Htio sam napisati kratki uvod, a na kraju se uvod pretvorio u članak. Ono što sam htio reći u cijeloj ovoj priči koju pričam na foto blogu je da sam stavio i Photoshop da vidim kako to radi.

I mogu reći da je bilo wow iskustvo. Usporedbu radim u odnosu na moj basic Mac Mini M1 8/256 i HP Z8 koji koristim na poslu.

Više sam puta spominjao kako mi sve glađe radi na Miniju nego na 30.000 kn kanti od HP-a s Xeonom, 32GB RAM-a i Quadrom P2200, ali ovaj novi PC šiba i Minija i Z8. Osjetno glađi rad sa sliderima u ACR-u, puno brže zapisivanje u JPG i sve u svemu jako ugodan rad.

Isprobao sam i novi Denoise o kojem sam pisao nedavno i oko 28 sekundi mu treba za odraditi fotku, dok ista fotka na M1 traje 45 sekundi, a na Z8 sve umre.

Ako Windows 11 konačno budu normalan OS koji neće početi trokirati nakon par mjeseci i usporiti cijeli komp i navući raznoraznih boleština ova kanta bi mogla biti i nešto više od igračke.
I dalje odgovorno tvrdim da je početni Mac Mini sa svojih 6.666 kn bio, a njegov nasljednik M2 koji je za još 600 kn jeftiniji i je best buy. No ako ste ljubitelj Windowsa, ako želite više RAM-a i SSD-a i još brži rad a dodatnih 4.000 kn odnosno 530€ vam ne predstavlja problem onda svakako treba razmisliti i o ovakvoj konfiguraciji. Znalci bi vjerojatno složili i neku bolju opciju.

Meni će za sada služiti za to za što sam ju kupio, ali ako Mini počne štucati znam da imam dobar backup.