3 godine je prošlo od kad sam zadnji put fotkao tekmu. Prvo korona pauza, pa korona pravila dok se već igralo, pa sad evo bez nekih posebnih mjera. Htio sam se vratit na Chelsea, ali za to nisam dobio odgovor oko akreditacije pa evo me toj čudnoj Ligi nacija u susretu protiv Danske.

Već neko vrijeme mi entuzijazam na Maksimiru splašnjava, što zbog nedostatka milimetara na objektivu, što zbog sve težeg kapitaliziranja tog fotkanja i onda kad još vidiš to ruglo od stadiona koje je nakon potresa dovedeno do granica apsurda stvarno se pitam kaj meni ovo trebalo.

Hoće li Tomašević i Dinamo uspjeti rješiti ovaj bezdan pitanje je, ali nadajmo se jer samo nam nada ostaje.

Prvo poluvrijeme nije bila neka napetost, na poluvrijeme se otišlo s nulom, da bi stvar živnula na početku drugog kad je Borna Sosa uvaljao prvi gol. Nakon toga Danska radi tri izmjene, pa 10 minuta poslije i Hrvatska. Pa onda opet jedna izmjena kod Danaca nakon koje Eriksen izjednačava, a Dalić u 78. minuti vadi Kovačića i u igru ulazi Lovro Majer koji samo minutu poslije zabija pobjedonosni gol.

Pred sam kraj utakmice hrvatski izbornik vadi Modrića kako bi dobio standing ovation za još jednu odličnu partiju.

Ovom pobjedom Hrvatska je trenutno prva u skupini i novinari već kreću s računicama koliko bi zaradili ako bi osvojili Ligu nacija.

Bojim se da će proći duga pauza kad ću opet fotkat repku jer mislim da je Maksimir otpjevao svoje.