“Evo me, živim sred metropole
u gradu Matoša i Šenoe gdje stari cigo kune prosi
i poštar pijan pisma nosi a Zagreb postao je sjećanje

Moj je dom u gradu sa katedrelom
gdje golubi seru po Strossmayeru
Moj je dom gdje trču za tramvajom
i ćevabdžinice rade cijelu noć

I kad bi “Tomek” s konja skočio
k’o pura dreku bi se čudio, kako ovdje svačeg ima
a smrdi nam u zahodima jer neko vodu nije pustio

I mada više nema Franje, još je uvijek isto sranje
i Zagreb ostao je sjećanje”

Vatrogasci