35 godina Hladnog piva, ujedno i oproštaj na neodređeno kako su dečki najavili. Za ovaj oproštajni dio trebalo je biti 35 koncerata, za svaku godinu po jedan, ali mislim da se konačni zbroj malo povećao, no simbolika je tu.

Uvidom u svoju foto arhivu skužio sam da sam Hladno pivo fotkao periodički, svakih 5 godina (25. rođendan, 30., pa sada i 35. uz dodatak fenomenalnog KSET-a i “Evo vam Džinovski”.

Dom sportova je bio rasprodan, pa je dodan i drugi dan što se moglo vidjeti odmah po dolasku na Trešnjevku. Parking kod placa na kojem obično stanem kad mi se neda gužvat bio je pun pa sam krenuo do Panorame. Putem naravno nema šanse za parking, ali sam skoro popušio i Panoramu jer je rampa bila dignuta (čitaj parking je bio besplatan) pa je i to bilo puno no prednost malog auta je da se lakše ugura u poluparkirng mjesta. Još kad bi ljudi imali kolegijalnosti pa stali naprijed ili natrag, a ne na sredinu prostora, gdje bi nam bio kraj.

Koncert kreće s laganim kašnjenjem od desetak minuta uz malo zbunjujući intro sa zvučnika dok bend još nije bio na pozornici. Onda ulaze Zoki i Šoki i nekaj se naštimavaju i ubrzo kreće i Pjevajte nešto ljubavno.

Fotopit je bio uzak, gužva poveća pa mi se nije dalo klatarit i gurat okolo jer Mile nije statičan pa sam znao da će pokrit svaki dio pozornice. Uvijek mi je žao kada te tri fotografske pjesme nisu osvjetljene kako treba. Uz malo volje, truda iliti profesionalizma i fotke bi mogle biti bolje, a ne da se na prvoj pjesmi u polumraku osvjetljenim crvenim svjetlom borim s fokusom.

Na svu sreću nakon pita imali smo slobodno kretanje ostatak koncerta tako da se natuklo fotki. Evo dragi bendovi, menadžeri, organizatori, wannabe stručnjaci… nitko nije umro dok je desetak fotografa ostalo s opremom raspršeno po dvorani.

Dvorana je bila popunjena al onaj bočni, desni dio je bio slobodan za nas željne penzionerskog gledanja (i fotkanja) tako da sam lagano krilio uz pozornicu, na tribini, među ljudima bez ikakvih problema. A gore ima i zraka :)

Hladno pivo će meni uvijek biti bend koji je napravio Džinovski i GAD, te pjesme će me uvijek trigerirat iako ću bez problema poslušati i ostale albume. No kad sam pogledao oko sebe i vidio curicu manju od moje Rite, pa klinke koje skoro pa plaču na neke novije lagane stvari pa neke gospođe koje si malo plešu onak zbigecane…reko ooookeej možda mi je ovo ipak premlako pivo (BTW vidim da me sve to mučilo i prije 10 godina na proslavi 25 godina). But will always have Jabuka, Kulušić, KSET…

Kekin nije bio šutljiv, često se obraćao publici, a ja sam si samo mislio joj nemoj Mile ništa političkim joj jer ćeš opet dobiti po…leđa, ali nije, sve je bilo više nego OK, publika je gutala sve kaj joj se serviralo i to je super.

Pretpostavljam da će i danas, a i ostatak ove oproštajne turneje biti ovako svečarski veselo, a nama preostaje samo čekati eventualnih 40 godina ili neki skoriji povratak. U međuvremenu možemo pratiti njihove solo karijere.