Sličan post sam već pisao prije, ali kako me ljudi stalno pitaju iste stvari i kako su neke stvari u samom ACR-u i Photoshopu napredovale, evo repriza s popravnim.

Za 95% svojih fotki držim se jednominutnog pravila obrađivanja. Načelno ne želim sjediti sate ispred monitora obrađujući fotke. Eventualno da snimim neku brutalnu ili da se bavim portretnom, modnom fotografijom, ali ovako nikako.

Kad me pitaju kaj ja to točno radim s fotkama i kažem ništa posebno uvijek osjetim ono nepovjerenje, kao da tajim tajnu velike moći poput Misterioza ili Mister Joze kako su ga neki (ja) zvali. Tajne nema, uvjerite se sami.

Prije svega ja snimam u RAW-u. Sve, uvijek i tako otkad sam ga otkrio i kupio dovoljno veliku karticu za sirove fajlove. Kod snimanja se trudim okinuti korektno eksponiranu fotku, ali sam daleko od savršenstva za svaki snimak, ali se ne opterećuje time – because RAW.

Drugi, važan korak je taj da je mene briga. Briga me za tu fotku jer volim fotkat, želim imati dobru fotku, posvetim joj vrijeme kod odabira, obrade i to je stvarno važan korak. Ne razmišljam na način kako redakcija čeka da za 3 sekunde pošaljem bilo kakvu fotku koju će razni softveri ubiti i u tisku i na webu. Ja pofotkam, odem doma, presnimim si fotke u miru, napravim kavu, pregledam, selektiram… dakle uživam.

Nakon toga dolazimo do glavne teme ovog posta odnosno same obrade, a ona je vrlo jednostavna. Fotke otvaram u Adobe Camera Rawu, preletim par tabova i povučem par slidera.

Trudit ću se to prikazati na fotki koja je snimljena u podne, bez oblaka na nebu, dakle sunce je jako, a moja pozicija na mostu nije ni malo pomogla situaciji no u tom trenutku nisam mogao biti na boljoj.

Prvi tab koji otvorim je Lens Correction gdje pod Profile tabom kliknem Remove Chromatic Aberration i Enable Profile Corrections. Ovo je dobar početak jer ACR prepozna objektiv pa uglavnom ubije njegove distorizije i vinjetiranje. Naravno, ispravak distorzije donosi i manje cropanje fotke pa pripazite na to. Ako odreže previše fotke uvijek slider možete vratiti na sredinu i prijatelji k’o što smo bili.

Dodatno, uvijek provjerim (uvijek kad mi se da) postoje li one iritantne rozo-zelene rubove pa ih pimplanjem po Defringe sliderima uklonim. Bolji objektivi imaju manje tih problema, ali ne gine vam njihovo pojavljivanje kod npr. skroz otvorene blende i fotkanje u sunce.

Isprane, fotke u magli i sl. dosadne fotke možete napucati pomoću moćnog Dehaze slidera u Effects tabu.

Nakon toga skočim na Basic tab i proletim kroz sve slidere i napravim osnovne korekcije ili pak nekaj malo intenzivnije ako to fotka i tematika zahtjevaju.

U HSL/Grayscale tabu sam nekada primoran ponaosob korigirati boje te povlačiti luminance slider (najviše za isticanje neba tako da ga povučem u minus).

Zadnji trik kojeg vjerojatno svi koriste ako je nebo skroz isprano je razvlačenje gradacijskog filtera kojem je temperatura gurnuta u minus da dobijemo to nekakvo plavo nebo, pa malo ubiti ekspoziciju i highlighte, naravno sve u nekakvoj mjeri.

Takvu fotku otvorim u Photoshopu, po potrebi dodge/burnam, scropam, izoštrim i to je to, evo i before/after fotke.