[blockquote width=’100′]

The devil moon took me through the alley

Down by the Kardomah and the Centrale

To the Mews running through the back streets

Where the Blacks sold fire and sleep

The devil moon took me out of Soho

Up to Camden where the cold north winds blow

Sucked along by a winter shower

To stand beside your shining tower

[/blockquote]

Šećući Londonom naići ćete na dosta nama čudnih stvari. Od poznatih Look left / Look right oznaka na podu, pa ne baš standardno označenih pješačkih prelaza, semafora samo na drugoj strani, dakle nema i onog semafora u sredini kao kod nas itd. Od takvih stvari me najviše iznenadio prijelaz kružnog  toka na Piccadily circusu. Tamo se naime kružni tok prelazi ne samo bočno kako smo navikli nego i dijagonalno, drito kroz kružni tok što vjerojatno olakšava i ubrzava protok pješaka.

London ima nekoliko Apple storeova i svaki je uvijek krcat kao da je sve besplatno unutra. Unutra možete naći apsolutno sve aktualno od Applea, uključujući i sve dodatke za Macove i sve iUređaje. Za ozbiljnija pitanje na usluzi vam stoje Geniusi koji imaju odgovor na sva vaša pitanja.

Centar Londona osim toga što je čist i uredan bez grafita i ostalih sranja po fasadama treba pohvaliti i za to što nakon bombardiranja u II svj. ratu nisu niknule zamjenske nove zgrade nego su svi novi objekti više-manje u istom stilu kao i oni okolni. Tako vam se neće desiti da u bloku ciglenih kuća vidite veliki stakleni neboder. Naravno grad ima i tih staklenih nebodera, ali su grupirani, pa ne strše toliko.

Kako bi zadržali čistoću i urednost grada na nekim lokacijama su postavljene bodlje na podu ili na nekim dijelovima mostova kako se beskućnici tamo ne bi mogli raskomotiti. Također su neki ćoškovi zgrada zaštićeni sa nekim kutnim željeznim instalacijama koje kao onemogućavaju zapišavanje iako ne znam kako. Stupovi nisu glatki metalni kao kod nas nego su premazani sa nekom farbom koja izgleda kao da se cijedi sa njih, a ona navodno sprječava luđake da se penju po stupovima jer se ona pod dlanovima otopi i kliže se pa je valjda jako teško popesti se po stupu.

Na ulici ćete naići i na zanimljivi moderni WC  koji meni izgleda kao stup za lijepljenje plakata. Nisam ga isprobao, ali domaćini kažu da je vrlo čist i nije odvratan kao neki drugi javni WC-i. Ovaj se sam ispire i čisti tako da je svaki put spreman za uporabu. Ali ima jedan mali problem. Navodno se otvara nakon 20 minuta tako da ako volite čitati novine na WC-u onda ovaj možda nije za vas.

Kao što je poznato, London je pokriven nadzornim kamerama, tzv. CCTV na koje je potrošeno oko 200 milijuna funti, ali ni to nije dovoljno da se spriječi kriminal i ljudska glupost. Tako je na Štefanje (Boxing day) usred bijela dana oko 14h u Oxford streetu, jednoj od najprometnijih ulica u dućanu punom ljudi ubijen dečko od 18 godina zbog para tenisica. Nožem ga je uz povik “Walah” brutalno ispikao klinac sličnih godina. Dakle nije došlo do naguravanja ili tučnjave nego do brutalnog ubojstva zbog tako glupe stvari poput tenisica. I to sve uz zazivanje boga. Prestrašno, ali je i to crtica iz života ovakvog velegrada.

Kad sam već spomenuo nož i ubojstvo, u Engleskoj je zakonom zabranjeno prodavati dječje puške i pištolje koji su kompletno ofarbani u crno. Mora barem dio biti neke kričave boje kako bi se razlikovao od pravog oružja. Ako sam dobro shvatio, klinci ne smiju na ulicu niti sa tim dvobojnim pištoljima nego oni služe samo za igru po kući.

U 9 dana koliko sam bio u Londonu samo sam jednom popio dobru kavu. Štoviše, popio sam i valjda najgoru koju sam u životu pio. Ne znam koji je vrag s njima i kavama. Ali je ta dobra koju sam popio ustvari bila odlična. Kafić je turski i zove se Kahve Dunyasi, a nalazi se u Piccadily streetu. Definitivna preporuka za sve željne dobre kave.

U kafićima se često može naručiti i neki kolačić, a cijene u prosjeku idu od 3 do 6 funti.