Danas ću ustat, dočekat veče, kud god da puklo neće bit gore neg juče

Elemental je sinoć na Šalati obilježio 25 godina rime, ritma, muzike. U četvrt stoljeća izbacili su osam studijskih albuma, promijenili nekoliko stilova od hip-hopa do mainstreama, pjesme se rastežu od životnih do ljubavnih, buntovnih, socijalnih, feminističkih, političkih i sl. Rotiralo se baš kao i frizure od Remi :)

Kad god svjedočim nekoj velikoj obljetnici hrvatskih bendova napomenem kako je to poseban uspjeh jer kvalitetan bend sa svojom pričom i muzikom ovdje stvarno treba biti uporan i kvalitetan da preživi ovo okruženje pa tako i kapa dole Elementalu na ovoj velikoj obljetnici.

Zadnji put sam ih slušao i fotkao u Tvornici na njihovoj dvadesetoj obljetnici koja mi nekako nije legla zbog “prekulturne” atmosfere, pa sam došao vidjeti kaj će mi ponuditi Šalata i taj top produkcijski spektakl koji se najavljivao.

Koncert je počeo oko 20:30 što je značilo da će još biti dnevnog svjetla oko čega sam imao podvojene osjećaje, ali ispalo je dobro.

Šalata ugodno popunjena, ali ne znam da li je bilo rasprodano, vrijeme izmišljeno, puni mjesec na nebu i rođendanski party može početi.

Iskreni osmjesi na licima Elementalove sedmorke i vrisak iza mene dao je naslutiti da će ovo biti dobro druženje. A kad sam vidio svjetla i meni se osmijeh razvukao jer su obećanja o produkcijskom nivou ispunjena, što znači da nema silovanja ISOa, traženja fokusa, mučnih obrada i dosadnih jednoličnih fotki.

Fotkanje iz pita je bilo standardno 3 pjesme, ali ostatak koncerta je bilo dozvoljeno iz publike a dok sve nije krcato to znači ugodno šetanju okolo naokolo i kroz ljude i dobru foto zabavu. Nakon kruga dva, bez ikakvog problema došao sam i do prvih redova pa sam natuko previše fotki. Nije mi se s rukasom i opremom dalo gurat u prvi red ispred catwalka da opalim kadar koji sam htio ali i ovako ima previše svega :)

Remi i Shot su šarali kroz četvrtstoljetnu karijeru, nizali življe i mirnije pjesme i hitove i onda je došla i Romantika. Očekivao sam da će to onako preko k otpjevat jer previše ih se veže uz tu pjesmu i sigurno im na nos izlazi, ali to je fakat dobro zvučalo, pogotovo kad je krenulo rokanje pred kraj stvari. I onda meni najbolji dio, njih dvoje izlaze u hudicama pa sam prvo pomislio da je neko gostovanje, ali samo su se “zamaskirali” da bi odrepali Dal’ sjećaš se što je po meni izazvalo do tada najveći delirij.

Cijeli koncert je prošao uz neka kraća obraćanja publici, podizanja atmosfere, ali nije bilo govorancije koje sam možda očekivao za ovu obljetnicu. Nije bilo ni poznatih gostovanja, samo njih 2+5, a bend svakako zaslužuje da ih se imenuje pa ću se poslužiti službenom stranicom da nekaj krivo ne napišem – Erol Zejnilović na gitari, Konrad Lovrenčić Koni na basu, Ivan Vodopijec na bubnjevima, Davor Zanoški na klavijaturama i Vida Manestar kao back vokal.

Bilo je tu konfeta, balona, lasera, svjetla, odličan video zid sa snimljenim i live materijalom, baš spektakl kako su i obećali. Službeni dio završava sa zborskim Iz dana u dan i Priroda i društvo.

Bis je krenuo ljubavno sa Hajde ljubav dođi i Prokleta ljubav, a zavšio s jedinim gostovanjem i to ni manje ni više nego s onom malom curicom koja se pojavila u studio sessionu Malene. Sada ta mala beba nije beba nego cura i došla je odsvirati klavijature na Malena.

Elemental se zahvalio i oprostio, ali Zagreb je tražio još jer bilo je još malo vremena do 23h i stigla se ugurat još jedna pjesma. A tu pjesmu U duši smo junaci je bend posvetio sebi i završio ovu odličnu večer na Šalati. (EDIT: Očito su uspjeli ugurati i Goli i bosi za sam kraj)