Po definiciji sam roker, ali ne zadrti. Puno je stvari koje ću poslušati osim dobrog starog r’n’r. Otišao bi na Depeche Mode bezbroj puta, drugi tjedan po ne znam koji put idem na Balaševića, obožavam Irce, Cohen mi je bog. Isto tako nekad negdje sam poslušao i Elemental. To je onda bio neki hip-hop i ne znam zašto mi je zapeo za uho. Možda zato što nisu previše naglašavali one spike mi smo fakeri, wannabe crnci i sl.

S vremenom je to repanje sve više prelazilo u pjevanje, a semplovi su dobili društvo “pravih” instrumenata pa mi je to postajalo sve bolje. Neki ih zovu papcima, fejkerima, softićima, ali po meni daleko su od toga. Angažirani tekstovi i dobra muzika kod mene uvijek imaju prođu.
I tako ja njih podsvjesno pomalo slušam i tako oni mic po mic dotakli neku komercijalu, snimili Male stvari, razbili s Romantikom, pa postali popularni i eto ti prođe 20 godina.

Nevjerojatno su mi te proslave bendova odnosno kada bubnu neku cifru da su nekoliko desetljeća na sceni, pogotovo ovi koji su kao jučer nastali, ali eto vrijeme leti. Tako je i naš nekadašnji hip-hop bend, a danas ne znam kamo ga svrstati ugasio 20 svjećica na torti i odlučio to proslaviti s dva koncerta u Tvornici kulture nazvanima Elemental XOXO (iliti hugs and kisses, a vjerojatno i ova dva X imaju neku simboliku za 20 karijere).
Baš kao i Hladno pivo i Elemental je odlučio ne reprizirati isti koncert nego napraviti tematsku podjelu odnosno prvi dan napraviti best of, a drugi dan su playlistu složili prema željama obožavatelja koji su glasali online.

I tako se ja vrtim oko Tvornice prije koncerta tražeći parking kojeg nikad nema i uletavam malo prije početka, ime mi je na popisu, sve OK, ali po ulasku u veliki pogon pomislih da sam možda ipak fulao dan, ulaz, dvoranu…nešto. Naime ispred pozornice nema foto pita, a par metara od nje cijela dvorana je ispunjena stolcima. WTF?! Kakvi mrtvi stolci na Elementalu, valjda sam ipak nekaj fulao. Škicam u mobitel, sve štima.
I fakat, malo iza pol 10 ekipa se skuplja na pozornici, svjetla se gase…ajde da i to vidimo.

Trljam oči, ne vjerujem, Remi izlazi u haljini, mrežastim čarapama i štiklama, frizurom, sve je tu. OK, već dugo nije u širokim hlačama kako je rekla, ali očekivao sam nešto ležernije i žešće. Nešto kao onaj Boogalloo 2010. Shot je srećom bio u standardnom outfitu jer mislim da bi me dotuklo da sam ga vidio u odijelu na onom barskom stolcu :)

Nakon odrađenog fotkanja povukao sam se sa strane na još pola sata gledanja koncerta, ali se jednostavno nisam našao u ovoj varijanti pa sam se uskoro i povukao. Ne znam da li su izvodili zadnja dva albuma koja su dosta “nadrkana” i na kojima Remi bljuje vatru te kako je to izgledalo u ovoj pitomoj večeri, ali ja ću pričekati sljedeći nastup kada sve bude po starom da ih poslušam u prirodnom elementu.