Nakon preko nekoliko pokušaja i promašaja čudo se dogodilo – WRC je došao u Hrvatsku. Nitko to nije mogao vjerovati osim možda Daniela Šaškina i ekipe dok su svi drugi mislili da su ludi. Prevelik zalogaj za malu Hrvatsku. Ali eto upornost pojedinaca, nešto sreće u nesreći oko COVID-a i WRC san je postao java.

Mnogi na žalost ni sada kada je završio ne shvaćaju koliko je to velik događaj, koliki je to potencijal za promociju Hrvatske kao i zaradu u nekim vremenima kad će ovo đubre od virusa nestati. Nadajmo da će FIA dati pozitivnu ocjenu i da će taj potpisani 1+1+1 ugovor stvarno biti i odrađen. Jean Todt je ovih dana u posjeti Hrvatskoj bio rezerviran oko mogućnosti nastavka ove lijepe priče tako da čekamo da se slegnu dojmovi i vidimo što nam nosi političko-sportska situacija sljedećih godina.

Ko klinac sam sa tatom išao po svakakvim utrkama u okolici, gledao, pomagao mu s fotićem, a poslije i ja sam bauljao po raznim brdima, slalomima, relijima, pa čak i onim napetim street racevima pa sam ovu vijest o našem WRC-u dočekao kao zaljubljena šiparica.

Krenuo je službeni web, pa rute, planovi, popis momčadi koje će nastupiti, odlgedao sam snimke svih brzinaca, gledao gdje i kako… U tim trenucima ekstaze mi je bila ponuđena i foto akreditacija ne samo za stazu nego i bokseve što je bilo značajno limitirano u ovo koronično doba tako da sam bio na rubu pisanja sastavka “Što je za mene sreća?”.

No kako je vrijeme odmicalo tako sam odustao od akreditacije jer realno ne bih mogao niti stigao odraditi sve kaj treba, a i samo gledanje jurnjave je sve više bilo bliže WRC+ na kompjuteru varijanti nego čekanja na nekom haklu. Zatvaranje prilaznih cesti 3 sata prije, ukidanje velesajamskog kruga zbog korone, nemoj ovo, daj ono… godina je više, živaca manje pa sam lagano bio na rubu DNF varijante. Još dok sam vidio one spike dozvoljeno fotkanje samo za osobne potrebe… Stvarno? Na javnoj površini? Po kojem zakonu mili moji?

Ovo veliko događanje na žalost nisu dočekali nedavno preminuli Dubravko Čikor, velikan auto sporta ovih krajeva niti Berislav Čegelj za čiji utjecaj i funkcije mi treba poseban post.

Od 68 prijavljenih posada 7 je trebalo biti hrvatskih no na žalost Niko Pulić kao naš jedini predstavnik u WRC kategoriji je morao odustati jer zbog korone još uvijek leži u bolnici. Čovjek je uspio osigurati auto i lovu i onda ovakav peh. Niko drž’ se i počni razmišljati o sljedećoj godini.

Službeni start je odrađen kod NSK dok je za cilj određen Kumrovec. Unatoč zamolbama i raznim uputama skupilo se svijeta, uglavnom bez maski s distancom mjerljivom u centimetrima, a na metrima.

I tako dođe petak, prvi službeni dan za kojeg sam eventualno mislio uzeti godišnji jer su najavljivali neki divljački skok koji je iznenadio i same vozače i ekipu iz FIA-e, ali ništa od toga, petak je bio radni.

Dok sam ja tako sjedio za kompjuterom tada vodeći Rovanpera je nakon 5 km prvog brzinca Rude-Plešivica izletio i to gadno, na svu sreću bez posljedica, ali auto je toliko stradao da je to bio kraj za njega. Na istom mjestu Ogier ostaje bez gume i skoro kreće putevima mladog Finca, ali se nekako skrumpirao i nastavio brzinac.

U međuvremenu na hrvatskim portalima muk. Nema nikakvih vijesti o WRC-u, valjda je rano, a nije valjda niti toliko zanimljivo, ipak je to samo svjetsko prvenstvo sportskog događaja koji se prenosi u 150 zemalja, zašto se uopće truditi i pisati neki izvještaj uživo. Tek tamo iz 11 su urednici i novinari rastrljali svoje krmeljave okice pa napisali par copy/paste tekstova.

Krajem dana ipak nalazim dovoljno sabranu i voljnu dobru dušu koja će trpiti moje kukanje oko gužve, parkinga i svega ostalog pa u subotu ipak krećemo prema SS 12 Vinski vrh – Duga Resa kojeg sam proučio na kartama i snimkama i koji mi se učinio kao fotogenično mjesto na kojem ću moći mijenjati lokacije kako bih izbjegao dosadne iste fotke.

Do brzinca dolazimo na vrijeme i s voljom, bez čekanja tri sata, taman da se pozicioniramo i pogledamo u miru. Ali oh kako sam pogriješio. Povelika hrpa ljudi bila je na svim dobrim pozicijama, a sve je bilo predobro ograđeno uz veću količinu policajaca i zaštitara. Sve one moje ideje oko fotkanju silaska s mosta, paninzi sa strane, dvorca u pozadini, sve je palo u vodu. A kad me sreća već gazila zgazila me do kraja pa je sunce nemilice tuklo dok na nebu naravno nije bilo niti jednog oblaka. A brzinac počinje u 11:08, reklo bi se najusranije vrijeme i uvjeti za fotkanje. I tako ja na fakin WRC-u nakon par prolaza najbržih auti spuštam i gasim aparat jer vidim da tu nema kruha. Katastrofa.

Da spasimo što se spasit dade odlučujemo se na SS 13 Mali Lipovec – Grdanjci. Do tamo ima dosta vožnje al trebali smo stići na vrijeme. Ali se naravno malo gubimo pa malo zatvoreni prilazi pa okolo naokolo, pa joker zovi frenda koji je već gore, pa nas on iznavigira preko uskih puteva, makadama, kamenoloma, šuma i provalija i na jedvite jade dolazimo do ceste po kojoj ide brzinac taman na vrijeme.Tu se već dalo malo bolje fotkat jer je ipak šuma i ne toliko pristupačna i zanimljiva lokacija pa nema hrpe ljudi. Tu smo iskusili i brzine i zasipali nas prašinom, bili blizu auti tako da smo uspjeli završiti dan s pozitivnom ocjenom.

Fotke su na žalost snapshoti, ali vjerojatno bi se grizao da nemam ni njih.
WRC Croatia je završio danas u Kumrovcu, a skalp mu je skinula posada Sebastien Ogier / Julien Ingrassia u Toyoti Yaris, ali sa samo 0,6 s prednosti ispred Evansa i Martina, dakle napeto do samog kraja. Kroz cijeli rally bilo je i izlijetanja i zapaljenih kočnica, puknutih guma, kroviranja na samoj stazi, polomljene foto opreme, izgubljenih kotača…reklo bi se jedan kvalitetan oktanski vikend.

Na žalost oni novinari i njihovi nadređeni koji spavaju dok vodeći klizi u provaliju nisu mogli propustiti vijest dana, a to po njima nije pobjeda Ogiera nego njegov sudar na civilnom dijelu ceste kojima vozači voze s brzinca na brzinac. Za taj blaži sudar bez težih posljedica je bilo naslova kako je sedmerostruki prvak polomio pola Novog Zagreba i sl. iako on nije srušio apsolutno ništa dok je drugi krivac srušio jedan stup. Isplivale su i snimke kako Francuz namjerno prolazi kroz crveno jer danas ne možeš ništa zatajiti, uvijek će neka snimka ili fotka isplivati, pa i iz više kuteva.

FIA je kaznila Ogiera, a s policijom se valjda dogovorio da je njegovo kretanje dok mu policajac drži ruke na haubi bio nesporazum oko jezične barijere.

I da zaključimo. Ovo je definitivno bio vrhunski show i toplo se nadam da ćemo ga gledati i sljedeće dvije godina, pa bila to Istra Zagreb ili neka treća lokacija u Hrvatskoj. Nadam se da će korona krepat i da će kod nas ispuniti svoj puni potencijal. Nadam se i da ću drugi put ipak uzeti neku akreditaciju kao i kremu za sunčanje.