Otvorio sam zadnji ZOO post na blogu i vidio da je prošlo godinu i pol od kad sam zadnji put bio u jednoj od meni dražih šetnji. Sramota. Sad ću ja to ispravit sa svojom Ritom koja će mi morat pravit društvo htjela-ne htjela.

Uglavnom po prvi put sam ušao na “novi” ulaz s Maksimirske koji je kao takav moderniziran, ali ima mi naravno i nekih nelogičnosti. Dakle skrenete s Maksimirske na fakultetsko dobro gdje je sada ulaz i tamo ugledate znak zabrane parkiranja, s obje strane, cijelom dužinom. I s lijeve i desne strane ima taman mjesta za parking, ne uništava se zelenilo, ništa se ne blokira pa mi nije jasno da se to ne iskoristi kao parking. Ali auti su naravno posvuda unatoč zabrani pa će neke možda karta za ZOO koštati više od trenutnih 20 kn. Cijena je spuštena s 30 kn zbog radova koji su u tijeku i zatvorenih nastambi. Fair play reklo bi se. Samo bi bilo zgodno da karta ZOO-a koja se dobije uz kupljenu ulaznicu bude tiskana u tiskari, a ne na kućnom printeru na komadu papira na kojem se mutni tekst razlije.

Pred ulazom je i autobusna stanica za školarce, dodane su blagajne, karte su kodirane, sama kućica-blagajna je zgodna tako da s te strane sve pohvale.

Nakon cijelog života ulaženje na stari ulaz treba se naviknuti na novu rutu i smjer kretanja. Treba jednostavno stvoriti novu rutinu. Moram priznat da će mi faliti ona stara kućica pa evo jedna tatina fotka da se ne zaboravi kako je to izgledalo.

Prvo kaj ćete ugledati nisu više ćukovi nego giboni (ne, ne Gibonni) pa onda slijedite smjer kretanja na desno prema majmunima i fokama kod kojih se gradi dodatni objekt restoran-odmorište-vidikovac. Na tom putu je trenutno postavljen kafić pa je malo sužen prolaz, ali sve funkcionira.

U blizini je i mala kućica sa ZOO suvenirima, ali bi jednog dana volio vidjeti i pravi souvenir shop kao u svim većim zoološkim vrtovima. Svi znamo da se iz takvih dućana ne izlazi praznih ruku pa im ta zarada sigurno ne bi škodila.

No kako to da sam ja nakon duže pauze opet došao u ZOO? Pa roda je donijela laviće. Komada 2. Vidim ja kako mi Rita brzo raste pa sam brže bolje pohitao do Maksimira da i njih pofotkam dok su još mali miceki. Ali kako to biva dovukao sam se tek u podne po najgorem suncu i najvećoj vrućini. Ono malo životinja kaj su se vidle su jadne krepavale od vrućine, a lavići su naravno bili unutra, iza mame i spavali tako da sam se skoro vratio doma sa praznom karticom. Ali smo onda u drugom pokušaju imali više sreće jer su se malo zbudili, a onda je stigla i klopa pa je bilo malo akcije. Mama je ukipljeno gledala prema rupi gdje stiže hrana dok su se lavići zajebavali sa tatinim repom. Pred pleksijem se naravno stvorila hrpa ljudi, a sam pleksi je zgreban i malo musav pa fotkanje nije baš bajno. Ali evo ih, tu su u galeriji. Preslatka mala čuda rođena u zatvoru čekaju svoju klopu dok oduševljena masa iza stakla čeka svoju foto priliku. Na sve sreću mama Nyota se omacila (ili kako se to već kaže) u doba kada su već preseljeni u svoju lavlju nastambu Kidepo u kojoj ipak imaju bolje uvjete od onih u staroj gajbi.