U Budimpešti sam pojeo i najbolji desert u životu. Taj susret delicije i mog nepca se dogodio u slastičarni Gerbeaud u koju smo u biti sjeli skroz slučajno.

Bio je prekrasan sunčan dan, otvorena terasa, slobodan stol…sve se poklopilo. Nismo bili svjesni da smo sjeli u jedno legendarno mjesto koje je u biti jedna od gradskih atrakcija. Posumnjao sam u to tek kad sam vidio cijene kolača koje u prosjeku iznose 65kn. Na to sve se zaračuna i nekakvih 15% za hranu i piće…to baš nisam shvatio. Ali kad vidite kakao to zamamno izgleda na fotografiji ne razmišljate koliko košta pa automatski naručite i već nakon prvog griza znate da niste pogriješili. Kolači su mali, ali s toliko puno okusa da vam ne treba pol kile da se zasitite. Uzeo sam kombinaciju čokoladnog musa, vafla, čokoladne kreme, , sve to posipano sa kakaom a sa strane kuglica sladoleda od maline sa listićem tamne čokolade i sos također od maline. Na sami kolač je nataknut i makaron od maline. Da me nitko nije gledao vjerojatno bi polizao tanjur. Gospoja je uzela Baileys kombinaciju koja je također imala savršen okus.

Pored nas su sjedili naši sugrađani što nije bilo neobično jer je Budimpešta puna Balkanaca. Za razliku od ostalih europskih gradova ovdje nema tolike rasne ispremiješanosti pa se ulicama grada ipak čuje mađarski, a u dućanu vas neće dočekati Pakistanac ili Arap nego vjerojatno neki lokalni Lajos.

Centar grada je stvarno čist što od smeća što od grafita. Oni valjda nemaju nekakvog svog Mamića pa da idioti zašaraju cijeli grad sa „Mamiću Cigane“.

U Budimpešti se nalazi i najveća sinagoga u Europi, odnosno treća po veličini u svijetu. Izvana mi nije izgledala nešto impresivno, a za upad se opet čekalo tako da smo joj samo mahnuli izvana. Nije mi se svidjela niti policijska ophodnja koja je kružila oko sinagoge.

Što se tiče budimpeštanskog javnog prijevoza, on je stvarno zanimljiv. Možete se voziti metroom, tramvajem, autobusom pa čak i trolejbusom. Za razliku od Zagreba po kojem se većinom voze  novi, moderni tramvaji i busovi po Budimpešti ćete naići na muzejske primjerke miješane sa zadnjim linijama.

Nismo stigli obići sve znamenitosti jer smo se odlučili u nedjelju zaustaviti i na Balatonu. Tako smo na žalost preskočili i Trg heroja i Citadelu i još neke stvari, ali nismo htjeli imati luđački tempo nego smo odabrali guštanje.

Opraštamo se od prekrasne Budimpešte i krećemo do mađarskog mora – Balatona.

Na izlasku iz grada uz autoput su smješteni IKEA, Media Markt i ostali veći dućani pa se odmah može napraviti i neki shopping. I to smo preskočili jer smo žurili do Zamardia, našeg skidanja za Balaton.