Nastavljam tradiciju fotkanja zagrebačkog maratona, ove godine uz malu pomoćnicu (smetalo). Rita sa svojim fotićem, ja sa svojom skalamerijom, ovaj put na lokaciji kod ulaza u ZOO. Htjeli smo i malo bliže križanju, kod Pimpeka, ali došli smo u zadnji čas pa smo odmah morali početi s fotkanjem.

Naime Dinamo je igrao jučer pa je onaj parking kod stadiona bio zatvoren na što nismo računali tako da smo došli na knap jer smo morali na borongajski parking.

Nakon prvog ubrzo je došla rijeka novih trkača tako da nisam baš nešto mijenjao lokaciju, a nisam ni birao kadrove koje inače odradim jer sam morao paziti i na pobočnicu.

A morao sam i odgovarat na stotinu pitanja. Pa otkud svi ti ljudi, zašto ovaj deda trči, kako su svi tako znojni, zašto nam ovi mašu, jesi vidio onog sa štapom, zašto se ovi sad vraćaju, gdje piju vodu, kako ćemo preći na drugu stranu, zašto je policija tu….

Lokacija mi se sviđa jer se može iskoristiti i stadion i Maksimir i križanje sa zgradama, a bilo je i nekih lokvica za refleksiju koje sam bolje odradio mobitelom.

Pozdrav svim idiotima koji su puštali pse među trkače i smatrali urnebesno smiješnim kako njihove bebe trče i laju za ljudima.

Kad skrolate galeriju, ona se učitava postepeno pa joj dajte sekundu-dvije.