Listam tako po Facebooku i iskoči mi na stranici Goran Bare & Majke foto galerija iz ljubljanske Cvetličarne, a kad tamo naš Goran opet obrijao glavu, ovaj put bez one naznake irokeze. Otvaram Messenger, pišem uredniku, reko Nikola stavljaj me na foto popis, ovo moram pofotkati.

Ne znam na koliko sam koncerata Majki bio, ali znam da ni na jednom nije bilo dosadno i da će Bare uvijek biti zanimljiv, pogotovo gledajući ga kroz objektiv. Ova nova frizura bila je triger da ipak odem na ovaj koncert koji sam mislio preskočiti jer sam isti dan ujutro stajao u blatu Svete Nedelje fotkajući rally, pa kao neću pretjerivati (stisle godine).

Dodatno me potakla i upravo pročitana monografija Goran Bare – Budi ponosan koju je za Croatia Records napisao Aleksandar Dragaš. Odnosno kako i sam kaže više složio postojeće objavljene članke u jednu cjelinu dodatno ju ukrasivši fotografijama. Ovo je isključivo Dragašev osvrt na bogatu karijeru vinkovačkih rockera koja je nakon Franjićevog “otkrića” počela upravo pod Acinom izdavačkom kućom.

Žao mi je ovo izdanje gledati u socijalnoj varijanti, odnosno mekom tisku i papiru jako lošem za fotografije koje bi u trebale dodatno podići knjigu, a ne utopiti se u drek papiru.

No vratimo se na koncert koji je održan u sklopu proslave 20 godina Tvornice kulture u kojoj je Bare u raznim postavama održao hrpu svirki i naravno snimio poneki materijal.

Poveselih se početnoj najavi da koncert počinje u 20h, no par dana prije je to postalo 20:30 i s napomenom da se ne kasni jer počinje se na vrijeme.

Par minuta prije pokušavamo ući u photo pit, ali pogodite kaj. No pasaran kaže zaštitar, mogu samo 2 fotografa unutra. Kakva sad dva fotografa pitamo se mi kad nas je hrpa akreditiranih, normalno smo dobili potvrde na mail, ušli na ulazu…ko tu koga. Nakon malo prepirke i uvjeravanja ipak ulazimo unutra.

Dok smo čekali da prođe akademska četvrt za tih 20:30 kolega i ja smo gledali napola praznu (punu) flašu Jack Danielsa na Baretovom stoliću i zaključili kako ovo nije baš dobar znak. I na žalost bili smo u pravu.

Prvim nesigurnim koracima prema mikrofonu Bare je odmah počeo nešto mumljati o zločestim ljudima misleći na fotografe, pa kako im više neće dolaziti u Tvornicu. U tom trenutku sam pomislio da je onaj redar na ulazu u photo pit ipak bio u pravu, ali očito situacija o ulasku samo 2 fotografa nije bila dobro iskoordinirana, pa smo tako mi ušli i ostali standardne 3 pjesme.

Živciralo je to Bareta do mjere da je stalno zamahivao flašom kao da će nas pogoditi, pa pokazivao srednjak, kreveljio se, pokušavao nam nešto vjerojatno važno reći, derao se, pravio mrtav… Prvi put sam jedva čekao da prođu te tri pjesme da ova agonija prestane.

Kako nisam baš prvi put na Majkama vidio sam kamo bi ovo stanje moglo odvesti pa sam se pomaknuo na stranu da baš direktno ne živciram čovjeka, a ni on mene. I tako prolaze Ljubav krvari, Fantastična vatra i Grešnik i ja odlazim iz pita i Tvornice jer ovo nesuvislo pjevanje, agresija, kretensko ponašanje i u biti mučenje na pozornici nisu ono što želim gledati i slušati i tako pamtiti inače mi jako dragog Bareta.

Na žalost čujem da nisam pogriješio kaj sam otišao jer je situacija samo kulminirala Baretovim padom na pozornici, pa u sam photo pit i fizičkim napadom na 2 fotografa koja su ostala odraditi svoj posao. Ne znam kako je to na kraju završilo, da li su zaštitari razdvojili Bareta i kolege, ne znam kako bi ja reagirao da me oduzeti pjesnik napadne i pokušava uništiti moju skupo plaćenu i teško zarađenu opremu jer eto njega hiće u glavi.

Da stvar bude gora i to fotkanje je proteklo u agoniji. Priču već znate, svjetlo je bilo od Tvornice dakle logika je bila osvijetlimo sve iza leđa izvođača, a njih ostavimo u mraku, pogotovo bend. Tu se još doda malo dima koji je pušten tek toliko da se dobije maglica u zraku i ubije kontrast i mogućnost laganog fokusiranja pa se onda diže ISO i siluje aparat. Na žalost i Bare me zeznuo pa je svoju ćelavu glavu sakrio pod turban.

Uglavnom, dečki dragi, nemojte baš toliko dat Baretu piti prije samog nastupa, a ti dragi Bare shvati da te nitko ne mrzi u photo pitu, da nas je većina tamo baš zato što te voli i jer smo odlučili svoje slobodno vrijeme provesti na tvom koncertu za 0 kn honorara kako bi zabilježili dobar rock nastup, a ne vodili rat s tobom.