Najava toplinskog udara, rasprodana Tvornica kulture i Flogging Molly na pozornici bili su garancija da s ovog koncerta nitko suhe majice ne ide doma. Kakve teretane, kakvi bakrači, ovako se topi salo, idealno za upravo otvorenu ljetnu sezonu i pripremu za vaše beach body, par ovakvih koncerata i spremni ste.

Kod mene se doduše nema kaj topit i na ovakvim koncertima je pitanje vraćam li se doma ili idem direkt na Mirogoj uz eventualno zaustavljanje na hitnoj. Bilo bi zgodno da nam na ulazu u ovim neljudskim uvjetima ne oduzimaju flaše s vodom.

Fotkanjem ovih američkih Iraca zaokružio sam svoj osnovni irski bucket list – The Pogues, The Dubliners, Dropkick Murphys, Flogging Molly. Dalo bi se tu ugurat još bendova, al ovo je stvarno creme de la creme za sve ljubitelje zvuka zelenog otoka.

Hrvatska publika ih dobro poznaje i još bolje prihvaća jer kod nas dolaze zadnjih 10 godina od one nezaboravne fešte u SC-u, preko InMusica, Superuha, pa evo i do Tvornice kulture.

Na Oi! Varaždince BKD koji su nastupili kao predgrupa zbog navedenih vrućina na žalost nisam imao snage doći iako me stvarno zanimalo kako spoj te glazbe i podneblja sa ženskim vokalom funkcionira.

Ulaskom u Tvornicu doživio sam pozitivan šok jer je temperatura više vukla na hladno nego vruće. Naravno nije bilo za očekivat da će se ta ugoda zadržati kada krene cirkus, ali barem nismo zakuhali dok smo čekali. A čekali smo samo onoliko koliko smo ranije došli jer ovi ljudi počinju s nastupom na vrijeme, nezavisno o količini prodanih piva za šankom i na tome im fala.

Koncert je otvoren sa reklo bi se očekivanom (No More) Paddy’s Lament, The Hand of J. L. Sullivan i Drunken Lullabies. Svoju najdražu Likes of you again sam na žalost poslušao na izlasku iz foto pita jer jelte tri pjesme i van.

Here’s to you, I sing for my daddy-o
As I lay him down to sleep
It’s been so long, since I lost my daddy-o
Hope he’s watchin’ over me

Likes of you again

Poučen iskustvom stao sam se na desni rub dvorane radi lakše evakuacije u slučaju nedostatka kisika te mogućnosti pomicanja i očuvanja skupe foto opreme kada dođe atomski s lijeva. A došao je u više navrata. Iako atmosfera nikad nije pala, prvi pravi lom se desio nakon 45 minuta kad je taj simpatični Dave King pozvao svoju ženu Bridget da na flauti odsvira uvod u Black Friday Rule. Sirota nije dva put uspjela puhnut, publika je prepoznala pjesmu, poludila, onda je došao drugi stih i povratka više nije bilo.

And for every tear that is lost from an eye 
I’d dig me a well where no man could destroy 
I want to believe in a freedom that’s bold 
But all I remember is the freedom of old (Hey!)

Black Friday Rule

Dok njihove kolege sa istočne obale Dropkick Murphys više gaje stadionsko-ulični štih pjevanja uz puno grublji vokal, ova sedmeročlana ekipa sa zapadne obale ima puno melodičniji zvuk, ali i dalje itekako žestok. Dovoljno je da Dave u sekundi izgovori one-two-three-four pa da pjesma iz lagane uvertire pokrene plesni pakao, da pive udare u svjetla Tvornice, da znojni ljudi krenu testirati svoje granice izdržljivosti na dan kad doktori govore da ostanete doma u rashlađenom, malo se krećete i pijete puno tekućine.

Ako vas srce nije do sada ostavilo bend je pokušavao i dalje pa je zasvirao Devil’s Dance Floor i mislim da je u lomu koji je nastao tada jedna cura uspjela skočiti s ograde u publiku koja je rado provozala na svojim rukama.

Na Crushed je Dave zagrebačku publiku naučio kompliciranu plesnu rutinu (skakanje gore dole) koja je naravno zdušno prihvaćena. Jučerašnji nastup nije prošao niti bez genijalnih Float, What’s left of the Flag, Seven Deadly Sins, Rebels of the Sacred Heart… Ubacio se i mini medley u kojem je tvornica ponavljala Arethin R-E-S-P-E-C-T Find out what it means to me ili pak Freedom Georgea Michaela do We Will Rock You Queena.

Bis nisam dočekao jer sam skupa s njihovim odlaskom s pozornice stavio znojne bijele gaće na štap, potpisao kapitulaciju i otišao van udahnuti taj fini topli zrak s ulice.

Bila je ovo jedna odlična irska fešta i početak moje pauze od klubova do nekih hladnijih dana.