The Strange

The Strange

Koncerti u sklopu programa Ljeto u MSU su mi jedno od ljepših ljetnih događanja u Zagrebu. Kad sam vidio prvu najavu dolaska The Strange, odmah sam bezecirao svoje foto mjesto jer sam htio isprati gorak okus zadnjeg koncerta u Tvornici na kojem je svjetlo bilo standardno loše. Ali prvenstveno sam htio ponovno čuti ovaj genijalan čušpajz glazbenika čiji je zadnji album Echo Chamber po meni definitivno obilježio prošlu godinu.

Početak nije obećavao. Dolazim do MSU-a standardno malo ranije zbog parkinga i akreditiranja, ali već na ulazu slijedi iznenađenje jer koncert nije na krovu nego kod tobogana što će reći manji broj prodanih karata. Ali još me više šokiralo kaj je u 20:50 (a koncert je najavljen u 21:00) taj dio doslovno bio prazan, dakle zaštitari, šanker, tonac, ja i par pivopija pobacanih okolo. Smrdjelo je na otkazivanje ili na neki kultni nastup pred desetoro ljudi. No vrijeme je prolazilo, mrak se lagano navlačio, a ljudi su nonšalantno počeli pristizati. Nema žurbe, samo vi polako. Do 22h se skupila solidna hrpica koja je dok se zbila ipak ugodno popunila prostor oko pozornice.

Do tada sam već bio na rubu. Prokleo sam i ljeto i koncerte i čekanje, jer čekao sam preko sat vremena. Proklinjao sam i onu LED rasvjetu koja mi se rugala s konstrukcije pozornice, ali onda je krenuo Lonesome Rider i sve je bilo oprošteno.

Nekakvog pravog foto pita nije bilo, ali nije bilo ni potrebno, ovo je bila jedna normalna publika, prostor je između publike i benda bilo vise nego dovoljno za fotografiranje, a valjda po prvi put sam bio na koncertu na kojem ispred nije bilo zaštitara. I prolaz oko pozornice je bio slobodan tako da se moglo fotkati sa svih strana i naravno nije bilo pravila prve tri pjesme.

Prolaz kroz pjesme je bio očekivan, da ne kažem standardan, ali s dva albuma teško je raditi neke nepredvidive egzibicije. U toj kombinaciji ide i par obrada, a prava rokačina je opet nastupila na samom kraju s Dime a Dozen na koju se nadovezala Villiers Terrace čija bi izvedba pomela i nastupe puno jačih odnosno razvikanijih imena. Apeliram na jednu profi live video snimku ove dvije stvari jer ta energija i ludilo se mora zarobiti, barem u neki YouTube uradak.

Kažu da je najbolje otići na vrhuncu slave pa je tako u ludilu završio službeni dio koncerta. Nakon toga slijedio je očekivani bis od tri pjesme od kojih je zadnja naravno Rock ‘n’ Roll Friends koju Chris Eckman pjeva s toliko ljubavi obraćajući se i publici i bendu da je to milina gledati. Malo me iznenadio drugi bis na kojeg su izašli i otprašili Shoot the Bear i Strange, obradu Wirea koja moram priznat u njihovoj izvedbi zvuči bolje od originala.

Na povratku doma dok je u autu sa Deezera treštao Echo Chamber gruntao sam si da li bi bolje bilo da je sve bilo krcato ili da je ipak ostalo ovako u intimnoj atmosferi, samo za nas koji smo tamo došli ne zato što su to ne znam Foo Fightersi pa su svi išli jer eto mora se, nego jer smo došli istinski uživati s bendom koji radi isto to, samo na pozornici.

Fotaka kao što vidite ima preko nekoliko jer ta LED rasvjeta je ipak korištena s mozgom pa se nije samo izmjenjivala ili crvena ili plava ili zelena nego se moglo dočekati i solidno svjetlo prošarano dim mašinom ili stroboskopom i sličnim efektima.

Ako sam se ikada pitao da li bi bilo bolje da je u bendu ostao i ostatak Bambi Molestersa, nakon sinoćnjeg nastupa više nemam taj upitnik nad glavom. Chris-Dalibor-My Buddy Moose AKA The Strange je definitivno uigrana mašina koja nema mana ni na jednom području i bilježim se i za sljedeći nastup i željno iščekujem i sljedeći album kako bi i koncerti bili još duži :)

Flogging Molly / Ivica Drusany
Previous post
Flogging Molly
https://www.venuslens.net/
Next post
Blic test: Laowa 12mm f/2.8 Zero-D
Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

No Comment

Leave a reply

Your email address will not be published.

*

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Back
SHARE

The Strange