Došao je taj dan, rukometni El Clasico kako si vole tepat – Hrvatska protiv Francuske na europskom rukometnom prvenstvu, zadnja utakmica glavne faze u Zagrebu, biti ili ne biti za Hrvatsku.

Puno je bilo kombinacija kako do polufinala, idealna se na žalost nije desila jer Norveška nije pobijedila Švedsku s 4 razlike, ali je pobijedila što nam je dalo šansu za prolaz uz neriješen rezultat s Francuskom.

Arena se napunila do zadnjeg mjesta, ludilo je moglo početi. I počelo je. Ali ne tako kako smo zamišljali. Francuzi su pokazali da ih ne zanima nikakva kalkulacija, odmaranje, poklanjanje, igranje na neriješeno, oni su išli po pobjedu protiv Hrvatske koja je bila u grču pred tim strašnim francuskim strojem za faširanje. Punili su nam tricolori prazne golove, zabijali s lakoćom, dok mi nikako kroz njihovu obranu i rezultat na poluvremenu je bio poražavajući , 13:19 iliti 6 razlike.

Bio sam uvjeren da će početkom drugog poluvremena Francuzi samo skočiti na 10 razlike i ponizit nas pred domaćom publikom i rasplinuti svaki san o osveti za 2009. u Zagrebu. No naši su se sabrali i došli do 2 razlike s prilikom za smanjiti na 1, ali nije ta nada dugo trajala i utakmica je u konačnici završila 27:30 i tako su se naši kauboji oprostili od utrke za medaljom.

Uzalud je kondicijski trener najavljivao da je forma tempirana za ovaj tjedan, da smo u špici i da će se to i vidjeti protiv Francuske. Na žalost to nije bilo dovoljno. Podsjetimo se da su Francuzi igrali bez Abaloa, a Gerard se sjeo na klupu nakon prvog poluvremena. Stivi nije imao svoj dan, a nije ni Alilović baš skidao, Cindrić griješio i to sve skupe je previše za ikakav san o pobjedi Francuske.

Iako je Arena bila puna opet ću prigovarati na navijanje. Možda se nekom činilo da je ovo bilo navijačko ludilo, ali daleko je bilo od toga. Kako moj prijatelj kaže nema tu ultrasa pa ni pravog navijanja. Opet ću se osvrnut na utakmicu između Slovenije i Makedonije kada se moglo čuti i osjetiti itekako jače navijanje sa duplo manje grla.

Da ne drvim dalje bezveze, prokockali smo priliku protiv Švedske za mirnim ulaskom u polufinale, onda nismo iskoristili poklon Norveške i na kraju izgubili od daleko bolje momčadi. Sve to ne bi bilo tako strašno da se nije pumpala atmosfera osvajanja zlata pa će ovo eventualno peto mjesto na prvenstvu biti jako loš rezultat. Al takvi smo mi.