Dva mjeseca je prošlo od zadnjeg posta, što se do sada nikada u preko 10 godina ovog bloga nije dogodilo. Zdravlje zajebava pa sam propustio i veliki PSG, ali sam se uspio dokoturati na Slovence.
Očekivao se veliki dvoboj, pretpostavljalo se gol za gol, a tako je i bilo većinu vremena. Celje je uzelo poluvrijeme sa 8:9 da bi Zagreb imao gol više na svojoj strani za konačnih 24:23, peto mjestu u skupini A i prolaz u osminu Lige prvaka. No taj gol razlike je skoro nestao u zadnjim sekundama utakmice, ali je Stevanović spasio stvar svojom obranom. Junak utakmice je definitivno bio povratnik Stipe Mandalinić koji je sa 10/10 učinkom baš kao i protiv PSG-a bio naš najbolji strijelac.
Neću se kao neki pravit da je Arena nosila naše igrače jer jedino pravo navijanje se desilo u zadnjih 20 sekundi utakmice kada je Celje kretalo u posljednji napad. Tako je trebalo biti većinu utakmice, tako dvorana grmi i tako se daje podrška svojim igračima. Šačica Slovenaca gore na tribini je često nadglasala ostatak dvorane s našim navijačima, toliko o tome.
Tijekom fotkanja utakmice sam skužio da moja 135ica treba malo štelanja za bolji fokus baš kao i što bi i 5D MK II koji je izašao 2009. trebao nekakvu zamjenu za nešto moderniju škljocalicu, a upravo sam danas vidio najavu za novu peticu…
No Comment