Za razliku od našeg mirnog sela Saint Saturnin-lès-Apt sljedeće selo je turistička bomba, drugo najposjećenije u Luberonu (odmah iza Gordesa). Za desetak minuta vožnje stigli smo u selo Roussillon najprepoznatljivije po prekrasnim narančastim odnosno oker stijenama na kojima stoji i njihovim šetnicama (Le sentier des ocres).

Parking postoji u samom centru sela i plaća se od 9 do 18h ako se dobro sjećam i to to maksimalno jedan sat? Sva sreća da smo došli iza 18h pa smo dobili besplatan parking i lijepo svjetlo koje je dodatno zagrijalo tonove tih poznatih stijena.

Selo je stvarno malo, ali jako fotogenično i toplo iako prezirem te turističke rijeke po ulicama. Obiluje malim restorančićima, galrijicama, dućanima sa suvenirima ili pak kafićima i slastičarnama gdje ćete kuglicu sladoleda platiti 2,5 €, a mojito npr. 12 €. Specijalka je naravno sladoled od lavande. Gdje god su turisti dižu se i cijene. U našem selu je npr. croissant, kava i juice 5 €.

S platoa koji vodi prema šetnici na stijene puca prekrasan pogled na okolinu, a nalazi se i veliki sunčani sat Jeana Raffegeaua.

Na vrh brda kako to već priliči svakom pobožnom selu mora biti i crkvica pa tako i u ovom. Ova se zove crkva Svetog Mihaela, a u blizini je i zvonik. S terase također puca prekrasan panoramski pogled na okolinu i selo odozgora.

Ljubitelje Samuela Becketta bi moglo zanimati da se ovaj za vrijeme II svjetskog rata skrivao u Roussillonu, dok u Čekajući Godota  Vladimir spominje da su bili u berbi u Roussillonu, a tamo negdje je i kuća u kojoj je boravio u tom periodu.