Opasnosti fotografiranja auto sporta feat. Juraj Šebalj

Opasnosti fotografiranja auto sporta feat. Juraj Šebalj

Gledanje auto sporta, pogotovo rallya može biti jako opasno, pa čak i smrtonosno. Fotografiranje je čak gluplje i opasnije. Dok su gledatelji raspoređeni u nekakve “sigurne” zone, foto reporteri su često van njih, naravno u potrazi za što boljim fotkama. Ni te sigurne zone nisu uvijek sigurne jer se često nalaze iza traka “Pazi plin”, “Stop policija” i sl. , a one baš neće zaustaviti jureći auto.

Gledatelji i fotografi su baš kao i vozači željni adrenalina, pa je najveći gušt stati na neko mjesto gdje auto prođe što bliže vama. Takve fotke su obično dinamičnije i zanimljivije od nekih fotkanih sa sigurne udaljenosti. A i ljepše je pričati kako ste snimili takvu fotku nego neku sa brega sa 70-200.

Nedavno sam počeo razmišljati zašto sam ja toliko glup da riskiram opremu i zdravlje. Nisam došao do nekog pametnog odgovora osim eventualno boljih fotki.

Znao sam tako ležati uz samu stazu sa našerafljenim 17-40, ili sam stajo u rupi kod Kraljičinog zdenca dok su pol metra iznad dečki jurili. Stajao sam i na izlazima iz zavoja na makadamskim stazama i primao rafale šodra po sebi i opremi… Sve zbog par fotki.

Fotografima je teže uočiti nadolazeću opasnost jer gledaju kroz aparat, pa je puno teže odrediti koliko je metara auto stvarno blizu i da li se drži idealne putanje ili je skrenuo na vas.

Slijedi par snapshotova na kojime se vidi razne pozicije za fotkanje i stajanje, sigurne i nesigurne.

IMG_8097
Ovo je sigurna pozicija koju preporučam svim normalnim ljudima, pogotovo vama trupcima koji dolazite s malim klincima, pa stojite na rizičnim zonama.
_MG_8848
Na ORC-u u Čazmi je čini mi se kolega Pavlović odabrao odlično mjesto za fotkanje koje nije prerizično. Auto dolazi po ravnini i ulazi u zavoj, te izletiti može jedino od fotografa, a ne u njega. Publika je na sigurnom brdu.
_MG_8445
Još jedna sigurnija pozicija, ovaj put na Stubakima, rekao bih da je ovo zavoj br. 3. Iako auto prolazi dosta blizu fotografa (ili fotografkinje, mislim da je ovo Alex), mala je vjerojatnost da ga pokupi. Ekipa je iza ograde pa je valjda sigurna :)
_MG_3768
Opet mi je Mario Pavlović u kadru, ovaj puta na ORC-u u Karlovcu i štanca odlične fotke zadnjeg kraja auta kako šodra i zagušuje sve ljude koje su se tamo našli. Iako ste na ovom mjestu sigurni od udara auta, vrlo lako će vas pogoditi šoder koji krene letiti kad dečki izađu iz zavoja. Također vaš aparat vam neće biti zahvalan na svoj prašini koja je sigurno dospjela na senzor.
_MG_0923
Na ovoj Delti sam kukavički bio dosta daleko od zavoja na sigurnom mjestu jer auti dolaze uz breg i svi oni slabiji su se mučili i dolazili sporo, ali Šebalj nije došao tako sporo, a na izlasku iz zavoja je dobro uzorao, izgađao me kamenjem i nalupal aparat. Dakle bliski susret sa autom skoro nemoguć, knockout od strane kamena vrlo vjerojatan.
_MG_8536
Delta, negdje na Lazu. Dosadilo mi slikat iz polja sa 70-200, pa sam se spustio do ceste sa 17-40 nakon što sam promotrio putanju po kojoj voze. Većina ih je išla tom putanjom, ali par ih je dolelujalo do mene pa sam se progutavši knedlu vratio u polje.
IMG_7681
Rupa kod Kraljičinog zdenca. Htio sam niži kadar sa publikom u pozadini, pa sam se spustio dole gdje su auti jurili na vrlo maloj udaljenosti od moje glave. Primjetite da je ovom pukla prednja lijeva guma, pa sad vi budite sigurni da ga neće negdje hititi.
_MG_8619
Kolega vrlo hrabro lovi niske kadrove sa šircem. Iako je ovo brdo i nema tu prevelike jurnjave, ovi prvi auti su dosta nadrkani pa pruđu puno brže nego bi se nadali.
MG_5678
Još jedan hrabri kolega koji ima puno povjerenja u driftere.
8th Rally Show Santa Domenica. / Ivica Drusany
Jer ako ne pazite, mogli bi shvatiti da vas sreća neće uvijek maziti

E sad je mene zanimalo kako to izgleda sa vozačke strane, kako vozači doživljavaju fotografe na stazi, ako ih uopće doživljavaju, pa sam postavio par kratkih pitanja našem auto asu Juraju Šebalju.


Juraj Šebalj
Juraj Šebalj

Jura, iskreno, da li proklinješ fotografe na stazi?

Niti govora, fotografi su dobrodošli, dapače, ako vidim da netko fotografira, često poziram atraktivnim prolaskom ili učinim fotografiju atraktivnijom. Fotoreporteri su svjedoci uz stazu da se utrka održala i bez njih ovog sporta na bi niti bilo.

Koliko te njihova prisutnost dekoncentrira?

Na brzinskom ispitu me ništa ne dekoncentrira. Publika, fotografi, blicevi su sastavni dio brzinca.

Pomaže li ti Toni oko uočavanja foto idiota po stazi ili je to samo tvoja dužnost?

Ma ne vidimo nas dvojica nikoga uz stazu. Jedino možda na nekim sporijim mjestima, čim si u drugoj, trećoj brzini, sve prolazi prebrzo da bi nekoga uočio.

Postoji li kod tebe strah da ćeš pokupiti fotografa koji je preblizu tvoje putanje ili se držiš one “same gasa”, pa kaj bude?

Svaki vozač će pokušati izbjeći bilo kakvu nesreću prvo radi rezultata, publike, automobila i sebe na kraju. Mi relijaši kada vozimo ne stavljamo baš toliko toga na kocku kako to možda nekada izvana izgleda. Ako negdje i prođemo na nekoliko centimetara, najčešće je to s namjerom.

Da li je neki fotograf imao čast osjetiti tvoj jureći auto po svojim kostima i opremi?

Ne, do sada nisam nikoga ozljedio automobilom iz publike. Oprema može stradati na makadamu kada kamenje leti na sve strane.

Kako su kod nas zakonski riješene nesreće na stazi? Da li se tretiraju kao i na civilnoj cesti ili postoje neka posebna pravila? Naime za većinu utrka kod nas se ne prodaju karte, pa nema niti pisanih upozorenja kojima organizatori upozoravaju na opasnosti i ograđuju se od eventualnih nesreća.

Svaki organizator natjecanja ima dužnost osigurati publiku i imovinu od nesretnog slučaja. Ipak, publika uz stazu se nalazi tamo na vlastitu odgovornost, naročito ako ne prati upute sudaca.

Vozio si i Monte Carlo, to je ipak utrka na višem nivou od ovih naših domaćih. Kako je to tamo rješeno?

Monte Carlo je dobro organiziran, ali naše domaće utrke nimalo ne zaostaju za svjetskim standardima. Dapače, standardi sigurnosti ne mjere se samo s pozicijom publike uz stazu, već kompletnim planom osiguranja u slučaju bilo kakvog nesretnog slučaja.


Primjera radi, na ovogodišnjem Croatia reliju zapalio se automobil Roka Turka, ja sam startao iza njega i kada sam vidio zapaljen automobil stao sam i skočio u pomoć. Istog momenta su sa starta brzinca poslani vatrogasci i s aparatima za gašenje iz trkaćih automobila i pomoću vatrogasaca, automobil od 200.000 Eur smo svi spasili.

S druge strane WRC Fiesta Martina Prokopa na WRC reliju u Njemačkoj je nakon sitnog oštećenja izgorio do kraja. Brzinac nije niti prekinut, niti je bilo kakvo spašavanje organizirano. Jednostavno je izgorio do kraja. Tu se radilo o neorganizaciji i nesnalaženju sudaca uz stazu.
Ovo je primjer gdje se radi o automobilima. Vrlo često se radi o ljudskim životima, a rally je kompleksan pojam kad je sigurnost u pitanju. Neke situacije događaju se iz čiste gluposti (da publika stojki an pogrešnom mjestu), a ponekad se dogodi da ljudi stradaju radi zaista nesretnog spleta okolnosti. Prošla godina bila je izuzetno loša po pitanju sigurnosti, dogodilo se baš mnogo nesretnih slučajeva u svijetu.

Fala Jura. A vi dragi kolege fotografi pamet u glavu i zdravlje prije fotki jer dovoljno je da samo jedan auto izleti u vašem smjeru, pa da vam slijedeći foto session bude rentgenski.

Inače Jura je na fejsu nedavno otvorio stranicu “Juraj Šebalj – vozim i blebećem” koja se bavi automobilističkom tematikom pa lajkajte ako već niste.

Za sam kraj par poznatih filmića kako bi dobro razmislili gdje ćete stati na slijedećoj utrci.

Previous post
Tutoriali: Scott Kelby
Next post
Braco i seka II
Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

No Comment

Leave a reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Back
SHARE

Opasnosti fotografiranja auto sporta feat. Juraj Šebalj