[blockquote width=’100′]

Then the winter comes down

And I can’t stand the chill

That comes to the streets around Christmas time

And I’m buggered to damnation

And I haven’t got a penny

To wander the dark streets of London

[/blockquote]

London ima hrpu must see stvari. Budući da nisam klasičan turist i da me ne zanimaju muzeji, izložbe, kazališta, unutrašnjosti crkvi i sl. dosta tih stvari nisam posjetio niti ću ih posjetiti. Rađe ću biti na ulici fotkati i upijati život takvog velegrada, nego satima čekati u nekim redovima, plaćati neku glupu cifru za upad da bi gledao nekaj kaj me ne zanima. Odličan primjer je Westminster Abbey. Imate dva ogromna reda sa obje strane, upad je 16 funti, pa vas malo pretresu na ulazu i onda se možete unutra diviti crkvi. Hvala, ali ništa od toga.

Rađe ću za 18 funti otići u ZOO u kojem mogu biti cijeli dan i vidjeti hrpu toga. Na žalost nisam ni tamo otišao jer je većina životinja u unutrašnjim nastambama, pa se nije isplatilo.

Ali zato sam uspio uloviti Westminstersku palaču, Big Ben iz više kuteva, London eye, London bridge, katedralu Sv. Pavla, crkvu Sv. Luke, Buckinghamsku palaču, Tower bridge…

Kod katedrale Sv. Pavla su još uvijek trajali prosvjedi zbog kojih je crkva čak bila zatvorena neko vrijeme jer nisu mogli garantirati sigurnost posjetiteljima zbog upitne higijene ekipe koja je u šatorima oko crkve.

Dvorište kod parlamenta krasi kip Olivera Cromwella. Englezi ga veličaju iako ga narodi iz okolice više pamte kao koljača, ubojicu i tlačitelja koji je izršio genocid nad Ircima i Škotima. Ali Englezi ga pamte kao Lorda zaštitnika Engleske. Engleska djeca u školi uče o vojnim pobjedama i političkim uspjesima ovog velikana dok djeca u Irskoj više vole ovaj stih:

A curse upon you Oliver Cromwell
You who raped our Motherland
I hope you’re rotting down in hell
For the horrors that you sent
To our misfortunate forefathers
Whom you robbed of their birthright
“To hell or Connaught” may you burn in hell tonight

Uglavnom Englezi smiju slaviti svoje vojskovođe kakvi god koljači bili dok se neki drugi generali ne smiju spomenuti niti u pjesmi.

Imao sam sreće, pa se u jednoj šetnji u kojoj sam imao aparat pojavilo sunce na plavom nebu, ali u najboljem izdanju – pred zalazak. Odjednom se ono sivilo pretvorilo narančasto zlatnu boju i sve je poprimilo sasvim novi izgled.

Taj dio samog centra kod Big Bena je jednostavno preplavljen turistima. Doslovno rijeka ljudi iz svih krajeva svijeta se slila u tih par ulica. Moram istaknuti i da ih je dosta naoružano finim komadima SLR-ova.

Ako se vrijeme potrefi i dnevne fotke mogu biti jako lijepe, ali onaj pravi ugođaj je po meni kada padne mrak i kada se popale svijetla po svim tim znamenitostima. Nije se štedilo na lampicama. Posebno me oduševio Tower bridge koji stvarno izgleda fascinantno.

Kao što sam već spomenuo stativ nisam imao, pa fotke nemaju onu pravu ljepotu koju bi mogao dobiti dugim ekspozicijama. Fotkao sam iz ruke na otprilike 1/10s, f/4, ISO1600 što i nije baš najsretnije rješenje, pogotovo jer nemam mirnu ruku. Fotkao sam rafalno i nadao se nekoj solidnoj fotki, ali sam ih hrpu morao izbrisati. Ostatak recimo može proći, ali samo na manjoj rezoluciji.