Par dana nakon blatne kaljuže na Hipodromu gdje sam uživao uz Metallicu, prebacio sam se na nešto mirnije prostore i mirniju glazbu. Radi se o “Festival Musica Maxima 2” koji se od 20. Do 23. 05. održavao u Mimari. Festival je bio pun jakih svjetskih imena iz svijeta klasične glazbe, pa je tako tu bio ruski violinist Maxim Fedotov koji je ujedno i umjetnički voditelj festivala, pa Sergej Roldugin na violončelu, Francois Weigel, Galina Petrova, sopranistica Elena Mirtova…

U nedjelju je bila i matineja gdje su do izražaja došle mlade nade koje će sigurno naći svoje mjesto na pozornici u nadolazećim godinama.

Iako sam se bojao da će meni kao čovjeku od rocka, ovo biti prenaporno za slušati ipak sam izdržao bez većih problema jer je čak i meni apsolutnom neznalici bilo jasno da ovi ljudi ispred mene itekako znaju baratati svojim instrumentima.

Ono što me iznenadilo i razočaralo je to što i u ovim kulturnim krugovima ima ljudi koji su daleko od osnovne kulture, a kamoli one kulture na višem nivou.  Iako vole glumiti.
Veliko razočaranje se odnosi i na medije koji su u velikoj većini ignorirali ovaj veliki događaj za ljubitelje klasične glazbe i tako direktno utjecali na posjećenost festivala. Izgleda da se tekstovi pišu samo kad se dobije malo kreme za ruke, jer teško je pisati suhih ruku. A možda nije ni bilo mjesta u novinama jer se moralo pisati o Brenama, Harisima i sl.

Kod fotkanja sam uz klasičnu borbu sa svjetlom koje se sastojalo od par lustera, imao i problema sa bukom, odnosno zvukovima koje proizvodi aparat, pa moje hodanje i škripavi parket. Iako sam bio maksimalno korektan i sveo sve te aktivnosti na minimum, pazio sam da slikam samo na glasnijim dionicama, publika me šibala pogledom, a poslije je naravno krenulo i zgražanje u pauzi i nakon koncerta.

Na zadnjem danu sam doživio i izljev primitivizma od jednog “gospodina” koji je sjedio iza mene. Frajer me usred slikanja potegao za rame i potezom ruke rekao dosta slikanja. Nevjerojatno kaj si ljudi dopuštaju.

Kad se sve zbroji, ovo je bilo jedno zanimljivo iskustvo, ali i jedan od najtežih foto zadataka.