Ajde da i jedan prisilni post dignem s bezveznim fotkama, reda radi. Ova šugava 2020. mi je onemogućila bavljenje fotografijom koja mi između ostalog služi i kao ispušni ventil pa sam evo s današnjim potresom ko ekspres lonac iz kojeg fućka na uzbunu.

Nije da se nije moglo, hrpa kolega je unatoč svim sranjima napravila zadivljujuć ovogodišnji portfolio, ali meni su prioritet ipak bile druge stvari.

Htjeli smo Ritu malo prošetati gradom da vidim kaj je ostalo od tog adventa, da malo vidi lampica i ukrasa pa smo napravili potez HNK-Zrinjevac, ali nije to to, baš se ta šuga u zraku osjeti iako nisam ljubitelj onih sumanutih gužvi koje inače vladaju centrom u doba adventa. Doduše Rita je uživala kod svog dvorca (HNK), ali nije baš bio pravi trenutak jer svi oni lampioni nisu bili neki blesavi performans kako sam prvo mislio nego počast tenoru Anti Topiću, žrtvi korone pa smo igru premjestili na Zrinjevac. Navedenu šugu je pojačala i šuga od svjetla potpomognuta maglicom i nekakvim rominjanjem pa mi je i ova jedina foto šetnja bila unakažena.

Unatoč tadašnjim mjerama opet je bilo ljudi čak i bez kućica s poznatim kobasama i kuhanim kiselišom. Par to-go lokacija su bile hit i mogli ste ih prepoznati po ogromnim redovima jer…jelte distanca i pomanjkanje konkurencije.

Trg bez sadržaja također mrtav, u Bogovićevoj sam iskoristio priliku pofotkat Kožarićevo Sunce koje se vratilo s remonta odnosno čišćenja, a Cvjetni je skupio nešto ljudi, vjerujem zbog Bonite koja je imala kuhanog vina i žilavih fritula. Al bar nije bilo onih napornih božićnih Cigana koji klistiraju s Mjesečinom i Kalašnjikovom.

2020. nam je dala drugu krajnost, za razliku od onih sumanutih gužvi u kojima izgubiš volju za svim adventskim radostima dobili smo pandemijsku pustoš, tišinu i sablastan osjećaj. Vidjet ćemo kaj će nam 2021. pripremiti.