Budimpešta I

Budimpešta I

Ovaj vikend je pao izlet do Budimpešte povodom obilježavanja 10 godina simbioze gospođe i moje malenkosti.

 

Odlučili smo se za varijantu od petka do nedjelje umjesto subota-nedjelja da gubimo što manje vremena. Do Budimpešte ima otprilike 3 sata vožnje pa smo u petak iskoristili i dobar dio večeri.

Odlučili smo se usidriti u hotelu President koji ima odličnu lokaciju i prosječnu cijenu. Klik, klik, next, yes, I agree, malo prepisivanja broja sa Master Carda i hotel je rezerviran. 1300kn za dva noćenja s doručkom u hotelu s 4 zvjezdice.

 

Slijedeći zadatak je bio srediti vinjetu za mađarski autoput. Ubrzo saznajem da se to može srediti i preko neta i da nema potrebe za zaustavljanjem i kupovinom naljepnice pa lijepljenja životinjskog carstva po šajbi. Fino klikneš na http://www.tolltickets.com, ispuniš generalije, platiš 11€ i to je to. Za svaki slučaj si i isprintaš potvrdu o plaćanju da bude uz tebe pa same gasa.

 

Mađari još nisu prešli na eure pa bi trebalo kupiti forinte za kave i sl. sitnije potrepštine. Kod nas je malo problem doći do forinti pogotovo u većoj količini pa preporučam da si date koji dan da to sredite. Na aerodromu sam jedva dobio 19.000 HUF, ali to je bilo dovoljno jer se stvarno na većini mjesta može plaćati karticama. Inače, 1000 HUF je oko 25 HRK.

 

Put do Budimpešte je više nego jednostavan jer autoput vodi skoro do samog centra. Ali to nije bio razlog da ne isprobam svoju novu navigaciju CoPilot Live koju sam instalirao na iPhone. Za 49.99$ dobije se punokrvna GPS navigacija sa glasovnim uputama i na hrvatskom. Radi precizno, brzo, ništa nije falilo, odmah preračunava rutu, nije naporna kao npr. Mireo koji unatoč šaljivom Pervanu nije odrađivao posao kako treba. Sva veća križanja na autoputu pokaže i kroz veliku grafiku i sve na vrijeme tako da je stvarno mali prostor za pogreške.

 

Nakon Varaždina autoput je bio skoro prazan. Na granici kratko zaustavljanje, a dalje samo ravno. Mađarski autoput ravan i ugodan za vožnju  za razliku od onog varaždinskog na kojem sam ispišao bubrežni kamen i zaradio glavobolju. Lagodna vožnja traje sve dok se ne približite gradu gdje promet postaje gušći, ali se zato trake prošire na 4 komada pa opet sve teče bez problema. Navigacija naviga savršeno do samog hotela koji je od autoputa udaljen maksimalno 10 min vožnje. Po gradu treba paziti na bicikliste i na tramvaje koji se na nekim mjestima provozaju jako blizu auta.

 

Sparkali smo se u ulicu pored hotela jer smo na internetima pročitali da je vikendom parkiranje besplatno. Dakle od 18h u petak na dalje. Međutim skoro u svakoj toj ulici gdje su označena parking mjesta postoje i table sa znakom zabrane parkinga na jednoj strani i oznaka 08-20h pa si vi mislite da li je vikendom besplatno, kolko se plaća kada se plaća, kolko se smije ostat sparkan i sl. Kako mi se nije dalo tražiti mjesto na koje njihov pauk vozi aute skočio sam iza ugla do hotela pitati gazdu gdje ostaviti auto. Kaže on nije dobro tamo i da odem ili preko puta hotela pa platim parking ili na stranu hotela pa platim njima 20€ po danu. Računam si kaj mi je najpametnije, 20€ je puno, ali reko ako se plaća vani sigurno se ne može cijeli dan ostaviti na cesti, a garaža će me koštati kao i parking kod hotela pa se odlučujemo na njihovu varijantu. A nije mi se ni tražila garaža po gradu. Ipak vrag mi nije dao mira pa sam ga pitao da li su dezinformacije ono kaj smo čitali na netu da je vikendom besplatan parking. Jooooooooj pa da….imamo mi pravo, on je zaboravio na to. E da, do tog trenutka smo već pričali na srpsko-hrvatskom jer je čovjek Srbin. I tako on nama predloži da si ipak potražimo parking vani jer je šteta plaćat nepotrebno. Kako lijepo od njega. 100m dalje od hotela je bilo slobodno mjesto pa smo si ušparali 60€.

 

Hotel je lijep, uredan, čist, mirišljav i nije komunistički. Preko cijelog zida foto tapeta Budimpešte, a preko cijelog stropa…špigl pa si ti misli.

 

Hotel je blizu centra i gradskih znamenitosti pa smo ostatak večeri iskoristili za šetnju i klopu. Grad je pun ukusno uređenih i zanimljivih restorančića i kafića koji su ugodno popunjeni što unutra, a što vani uz grijače i dekice u koje su ljudi omotani jer je navečer dosta hladno. Atmosfera odlična, dovoljno ljudi da nemaš osjećaj da si Pale sam na svijetu, a opet ne previše da hodaš u koloni. Na prvi pogled Budimpešta je stvarno prekrasna, kao veliki, sređeniji Zagreb :)

 

Hard Rock Cafe im je smiješan. Nekakav posch Interijer koji mi nikako ne ide uz HRC. Neki fensi luster, šljokice, krokodilska koža na separeima…fakat čudno. Al je zato muzika i klopa standardno odlična. Ako plaćate karticom napomenut će vam da napojnica nije uključena pa možete na POSu otkucati i napojnicu kao posebnu stavku. Naime nigdje u Budimpešti mi nisu dali onaj gadni kožni fascikl u koji stavite karticu pa on odnese pa donese papir pa vi potpišete pa ostavite napojnicu nego se sve plaća pred vama sa mobilnim POS-om.

 

Drugi dan buđenje, doručak u hotelu i gibanica na hladnoću van. Vrijeme je bilo nekakvo čmrljavo, sivo, isprano nebo, ali to nas naravno ne spriječava da uživamo u gradu. Najbliža nam je bila bazlika Sv. Stefana (Szent István Bazilika), ali se ko za vraga tamo nekaj dešavalo, bili su postavljeni stolci i rentgenski pregled pri ulasku na trg pa smo ju samo malo obišli okolo.

 

Nastavljamo šetnju do poznatog lančanog mosta koji mi je najviše u uhu iz Balaševićevog Budimpeštanskog snega kad kaže:

„Violinist, tužni pajac, lepa žena i tokajac,
A kulise zavejani grad.
Vodila me kud je htela, dobar sam ja gost,
Verešmarti, Citadela i lančani most.
Zavejani Trg Heroja, gde poželeh da je moja,
I da uvek bude kao tad“

 

Tako smo pregazili lančani most i Dunav pa krenuli prema Budimskom dvorcu. Do gore smo se uputili pješke jer je red za uspinjaču bio preveliki, a šetnja je kratka i ugodna. U kompleksu dvorca je sad muzej i galerija. Postepeno se i vrijeme popravljalo pa je bilo ljepše i za šetati fotkat. U zadnje vrijeme uvijek vani nabasam i na neku svadbu pa je tako bilo i ovaj put. Sa zidina se pruža prekrasan pogled na Dunav i Peštu. I ovdje ima par simpa birceva i štandova gdje možete kupiti kuhano vino ili mađarske delicije i suvenire.

 

Previous post
Ragbi: Mladost - Austrija
Next post
Budimpešta II
Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

No Comment

Leave a reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*

Back
SHARE

Budimpešta I