[testimonials type=’normal’ testimonialImageLink1=’https://foto.drusany.com/wp-content/uploads/2013/01/ansel_adams.jpg’]

[testimonial id=1 name=’- Ansel Adams’ name_color=” background_color=” border_color=”]

Twelve significant photographs in any one year is a good crop

[/testimonial] [/testimonials] 2012. nisam ispucao neku ogromnu količinu fotki. Djelomično sam ja kriv jer se nisam više tjerao fotkati lako dostupne stvari. Drugi dio leži u tome što sam polako počeo gubiti volju za fotkanjem glazbenih i sportskih događaja, ne zato jer me manje zanimaju nego jer više nemam živaca svaki put gledati nesposobnost organizacija i omalovažavanje fotografa. Ljudi kojima je to posao su već otupili, ali mene kao amatera kojem je fotografija hobi to užasno živcira.

Tako ove godine nisam imao niti godišnju za Medveščak, niti sam išao na Dinamo. Bio sam samo na jednoj tekmi repke i na Mirkovoj večeri u Areni.

Od koncerata sam ove godine bio na samo tri komada. Tu je pak problem u raznim ugovorima koji se potpisuju na koncertima nekih većih zvijezdi koji vam ograničavaju korištenje fotografija ili pak kad vas bace na sredinu dvorane da od tamo fotkate koncert. Kako nisam svaki dan na koncertima, smeta me kada popušim priliku za fotkanjem.

Kriza je osjetno pogodila i automobilizam, tako da sam i tu malo popustio. U cijeloj godini bio sam na samo četiri utrke.

Za svoj serijal Zagrebancija uspio sam skupiti šest postova. Nije loše, ali nadam se da će druge godine biti i koji post više.

Iako su mi uglavnom sve fotke drage jer fotkam ono što želim, ipak ću kao najdraže odbrati fotke svojeg malog nećaka i nećakinje. Fotkajte svoje klince što češće, poslije vam neće biti žao. Sa digitalijom barem nemate izlike.

2012. ću pamtiti i kao godinu prelaska na full frame. Nakon malog Olympusa, pa Canona 20D, 7D, došao je red na FF u obliku sada već zastarjelog 5D Mark II.

Kroz godinu sam imao problema sa fokusiranjem na 70-200 f/2.8, pa je krajem godine ipak bilo vrijeme za servis. Popravak naravno nije bio jeftin. 1700kn za zamjenu USM-a. Ali kaj je tu je.

Kada se sve zbroji i oduzme unatoč maloj količini fotki ove godine ipak sam zadovoljan. Imao sam prilike fotkati 50 godina obilježavanja karijere Dublinersa, pa odličnu, poletnu Zaz, tri virtuoza na gitari, Mirka u domaćem ringu i Zlatana Ibrahimovića na Maksimiru. Osim po zagrebačkim ulicama, fotkao sam i ulicama Amsterdama, Utrechta i Maastrichta, svratio sam i na istok Hrvatske, posjetio i Liku, prošetao se sa fotićem po nekim sljemenskim i samoborskim planinarskim stazama. Pofotkao sam i par novih stanova i jedan restoran, a naravno da sam nekoliko puta posjetio i zoološki vrt. Bilo je tu i fotografsko oktanske zabave i zabave sa klincima koji su najbolji modeli koje fotograf može poželjeti. Na kraju mogu zaključiti da mi je drago da se nisam usmjerio samo na jednu granu fotografije jer bi propustio puno zabave i lijepih uspomena.

Od tih fotografija izabrao sam po jednu za svaki mjesec, dakle ne 12 meni najboljih fotografija u cijeloj godini nego po jedna koja predstavlja mjesec u kojem je snimljena.

Siječanj

Nema ljepše stvari od iskrenog dječjeg osmjeha. Božićna atmosfera, zaigrana Maja i to mi je bilo dovoljno da odaberem ovu fotku za predstavnicu siječnja.

Veljača

Jedan vikend u veljači u Zagrebu je zapadao snijeg kao ovaj nedavno koji je izazvao pomutnju u prometu. U veljači sam bio dovoljno blesav da sjednem u auto i krenem neočišćenom cestom do zoološkog kako bi ostvario svoj naum da fotkam životinje u snijegu. Naravno bio je rizik da li će ZOO uopće raditi i da li će biti životinja vani. Na moju sreću ZOO je radio, neke životinje su bile vani, a snijeg nije bio očišćen i još je padao novi. Prava snježna idila. Snijeg koji pada je omeo fokusiranje, a nije pomoglo niti to što se otopio pa odmah smrznuo na mom objektivu, ali eto ovo je fotka koja mi je najdraža u tom serijalu i zbog koje se ta avantura isplatila.

Ožujak

U ožujku u zagrebačkoj Areni je Mirko Cro Cop Filipović imao meč naziva Final fight, ali sada znamo da to ipak nije bio njegov zadnji meč. Na fotki je zamrznut trenutak na kojoj je Mirko počistio Sefa koji se sprema pljusnuti na leđa dok se Stipe Drviše dere u Mirkovom kutu. Meni najdraža fotka u cijeloj večeri.

Travanj

Kada idem u prirodu trudim se uvijek uzeti fotić sa sobom. Kada idem na Sljeme onda mi je fotić teret, ali zbog ove fotke mi je drago da sam ga uzeo taj dan. Iako planinarska staza 22 nije nešto fotogenična, pogled iz ove lovačke čeke mi je bio poseban.

Svibanj

Kada posudiš odličan objektiv 135 f/2.0 i kada imaš ovak prekrasnog nećaka nemreš napraviti lošu fotku :) Ostale fotke u svibnju nisu imale šanse.

Lipanj

Na blogu sam puno pisao o ovom odličnom koncertu i ovoj Francuskinji koja zrači pozitivnom energijom, pa se neću ponavljati. Taj foto izvještaj mi je jedan od dražih koje sam snimio, a kaj se tiče fotki tu sam napravio neki slučajni odabir. Sve su mi zanimljive, ali se na ovoj možda najbolje vidi prava Zaz.

Srpanj

U srpnju sam totalno podbacio s fotkanjem. Jedno fotkanje u cijelom mjesecu. Katastrofa, ne ponovila se. Sva sreća da je u igri bilo zanimljivo fotkanje interijera i da sam zadovoljan sa ovom fotkom nove kuhinje.

Kolovoz

Kolovoz je prošao u znaku posjete Nizozemskoj po treći puta. I ove godine sam vidio i pofotkao puno lijepih stvari, a kao meni najdražu/najbolju sam odabrao ovu koja mi je trenutno na desktopu. Klasičan amsterdamski ulični detalj. U jednom kadru je prikazana i njihova meni jako zanimljiva arhitektura, neizbježni bicikli, ljudi na ulici, a fotku mi je posebno podigao ovaj lagano razvučeni motor.

Rujan

50. obljetnica postojanja Dublinersa. Ovo je meni kao velikom zaljubljeniku u irsku muziku možda bio događaj godine. O koncertu sam također puno pisao, pa ću se ovdje samo dotaknuti samoove fotke. Iako je tehnički daleko od savršenog meni je nekako jako legla. Na fotki Patsy Watchorn poziva publiku na grupno pjevanje. Nisam ju htio dodatno cropati jer bi izgubio ove gornje topove, pa je kadar malo čudan.

Listopad

Obožavam se rano dignuti i s fotićem prošetati praznim gradom. Pogotovo u hladnije doba. I onda te još počasti zanimljivo svjetlo, pa brzo staviš polarizator, malo produžiš ekspoziciju i pričekaš tramvaj.

Studeni

Umjesto ove fotke je možda trebala biti jedna patka iz Maksimira, ali kako sam već stavio jednu životinju, odlučio sam se progurati Šebalja koji ore na Rally Showu Santa Domenica. Ova fotka pokazuje zašto se moj blog zove, a neka moja foto filozofija svodi na dvije riječi zarobljeni trenuci. Kadar također nije idealan, desni prostor smeta, ali mi je glavni dio ipak dovoljno jak da ponese fotku i stavi na stranu tehničke detalje. Taj zarobljeni trenutak u kojem su kotači vinuli zemlju u zrak, to je to. To je ono kaj mi izmami osmijeh na lice.

Prosinac

Prijatelji, obitelj, pa čak i foto kolege me često pitaju zašto opet nosim aparat negdje gdje sam već bio. Kažu da već imam te fotke, da se ništa nije promijenilo u međuvremenu. Ali ja se uvijek sjetim kako je moj tata hodao baš ovim gornjogradskim ulicama i uvijek se vratio sa nekom novom zanimljivom fotkom. Tako sam i ja na zadnji dan 2012. po ne znam koji put prošao Jezuitskim trgom pored ovog kipa Ribara i zmije. Ali baš je taj dan u tom trenutku sunce bojalo u zlatnu boju, pa je žuta kuća u pozadini dobila još intenzivniju boju dok je kip ostao u sjeni. Brzo sam stavio dvjestotku da odlijepim ribara od pozadine i da dobijem kontrast boja (toplo-hladno) i kontrast mekane pozadine u odnosu na čvrsti kip.