Prošlo je pola godine od kupovine R6 MK II i nakon prvih dojmova koje sam odmah istresao nakon unboxinga, sad je vrijeme za malo detaljniju analizu i konkretnije dojmove potkrijepljene sa snimanjem svega što me zanimalo. 

Osvrtat će se odnositi uglavnom na usporedbu sa 1DX MK II koji sam koristio prije njega tako da ne očekujte laboratorijske analize i usporedbe sa svim postojećim aparatima uz pixel peeping testove.

Ergonomija 

Ajmo krenuti od prvog dojma odnosno osjećaja u ruci iliti ergonomije. Manji, kockastiji, lakši. Koliko je ovo dobro toliko je i loše. Da, lijepo je ne opterećivati zglob težinom i lijepo je kad ga možeš ugurati i u ruksak i torbu bez problema. Ali unatoč mojim rukama manjih dimenzija ljepše je i komotnije raditi odnosno stiskati sve kaj se treba stisnuti na komotnijem aparatu. Zaobljenost i kvaliteta izrade su dodatna prednost jedinice.

Izrada R aparata mi jednostavno ne ulijeva povjerenje, sve mi je i dalje kao kinder jaje. Možda je to stvarno čvrsto i na mjestu, ali meni dojam nije takav. A probao sam R3, 5, 6, 7, 8 i jedino trojka ima malo bolji dojam. Ne znam kakva je situacija s R1.

Senzor

O kvaliteti senzora iskreno nemam pojma. Od 5D MK IV ja ne primjećujem neku razliku u novim senzorima. A uz Adobe Denoise danas i odvratne fajlove koje sam snimio sa 20D dovodim u život tako da ne znam kolko se oko toga treba zamarat. Svi današnji full frame senzori su po meni odlični, a ovo zumiranje na 1000% i dizanje ISO na milijardu je i tak bolesno. Al sviđa mi se tih 4 MP više.

Fokus

Fokusiranje mi je u konačnici isto li-la. Da, postoje razne opcije s kojima će aparat valjda lakše fokusirat životinju ako mu odabereš ikonu životinje ili čovjeka ako staviš čovjeka. No ni to nije uvijek bila sreća jer npr. fotkam Rafalea koji rula i podešena mi je opcija vozila i on njega stavi u neki pravokutnik, prati ga, u fokusu je, avion prođe pore kontejnera i taj fokusni pravokutnik se prebaci na kontejner koji stoji. Avion na čistom nebu OK, al za to ni ne treba neka posebna moć.

Fokusiranje na ljude također nema smisla ako imate grupu ljudi jer on šara kako mu paše, ne prati vašeg čovjeka. Npr. na maratonu sam mislio da će to biti super opcija, a ispostavila se drek opcija. I ne govorim o tome da sam mu dao full širinu kadra kao fokus polje, ne, baš usko al on opet skače okolo. Ni na nogometu onda nije neka sreća.

Kod macro fotkanja to sve pogasim jer stvarno nema smisla, pogotovo tamo gdje treba milimetarska preciznost.

No širina fokusa je osvježenje u odnosu na DSLR i to i dalje stoji jer je kadriranje lakše i u konačnici donosi više oštrih fotki kada ne morate rekadrirati nakon fokusa, Ovako se samo joystickom odvuče fokus na poziciju koju želite, a to može biti od ruba do ruba i odmah okinete. To je velika pomoć pogotovo kod velikih otvora blendi gdje je to rekadriranje znalo uništit fokus.

Electronic Viewfinder

Nisam se naviknuo iako su mi svi govorili da privikavanje traje tjedan dva. Apsolutno odlična stvar je kaj imaš live ekspoziciju, pa možeš korigirati bez chimpinga, ali i dalje me živcira taj ekran unutra i to sve trzavo i s delayom i naporno za gledat. A boje kroz to također znaju imat svoj svijet daleko od realnosti.

Panning kroz to je i dalje pain in the ass. Imaš dužu ekspoziciju, snimaš rafalno i nemaš realnu sliku nego povremenu uz neke blackoute i sve nešto razvučeno. Imao sam par snimanja po Sljemenu sad i ono…ispizdio. Ako koristiš vanjski display, onda te moeže smetat sunce, refleksije i ostalo pa ni to nije neka sreća svaki put.

Iako zakretni ekran nije novitet, meni je i fora mi je, ali i to je mač s dvije oštrice jer samo čekam da ga zaboravim vratiti pa ga odvalim i otkinem jer ti panti i ne izgledaju prečvrsto.

Electronic Shutter

Ajmo malo o tom elektroničkom shutteru. Koja je prednost uopće? Pa jedna od glavnih po papirima je ta da možeš puno kraće ekspozicije rokati. Npr. R6 MK II može ići do 1/16000…super, samo trebam pričekati da Vladimir stisne gljivu da dobijem dovoljno svjetla za to.

Kaj je još super? Pa ima puno FPS. Do 40, odnosno oko 30 u RAW-u ak sam dobro skužio. Super. Ak to stisnem i držim sigurno ću uloviti to namigivanje, hračak, trenutak kad se ptica posrala, kapljica pala ili tako nešto. Al uz to ću imati miljon fajlova, od kojih će 95% biti za brisanje odnosno nepotrebni, napunit će se kartica puno brže, vrijeme odabira fotki na kompu će se produžiti… Može biti super ako u tom moru fotki zahvaljujući brzini uhvatiti baš taj money shot, ali realno malo je previše za svakodnevno korištenje. 

Meni se također to pokazalo dosta beskorisno jer mi kartica nije mogla pisati to kaj joj aparat šalje pa onda dođem do pola panninga, a ostatak gledam crvenu lampicu koja znači čekaj…zapisujem.

Dobije se i opcija Silent snimanja, odnosno nema onog škljocanja kao kod mehaničkog jer jelte pokretnih dijelova nema pa možete fotkat bez ikakvog zvuka (ta opcija se mora aktivirat kroz izbornik). I to je fakat super ako snimate na osjetljivijim mjestima ili događajima poput klasične glazbe, sastanaka, govora i sl.

Zbog tog što ne postoje pokretni dijelovi i vibracije su manje pa eto i tu bi nešto trebali dobiti na oštrini valjda.

Lajkam

Super je opcija focus stackinga pa kad snimate macro ne treba više onaj “šubler” s kojim pomičete focus ring nego to aparat sam odradi softverski. Vi dobijete gotov spojeni JPG i pojedinačne RAW fileova ako si želite spajati u Photoshopu.

U odnosnu na jedinicu tu je i hrpa opcija poput Wi-Fi-a, Timelapsa, mogućnost GPS-a preko telefona, gore navedeni stacking…Te opcije Canon nije htio ugraditi u svoj tadašnji flagship uz razno razna glupa objašnjenja iako ih se moglo naći u puno jeftinijim modelima. 

Ne lajkam

E sad ono jako iritantno je taj prokleti rolling shutter. Udarac palicom će palicu spigati, panning će nakositi vertikalne linije, ma u biti cijelu fotku ali manje primjetno, propeleri će postat gumeni.. Ma cirkus.

Kod koncerata postoji mogućnost lijepih crnih linija preko fotki ako svjetla i ekspozicija aparata nisu uskladili svoje menstrualne cikluse. I koje je rješenje – prebaciti na mehanički shutter.

Dosta sam ispizdio dok sam shvatio da ni s flešom ne mogu slikat s elektroničkim shutterom nego moram prebaciti ili ne EFC (Electronic First Curtain) ili mehanički.

Dolazimo do toga da mi je elektronički shutter na sportu i koncertima jako upitan…hmmm, prije mi je to bilo 80% snimanja.

Nakon one cigle iz jedinice ova baterijica ne ulijeva povjerenje, a u praksi se pokazalo da size matters, odnosno veličina i količina elektronike, pa tako dosta brzo bude pocicana. Dok sam onu napunio i zaboravio na punjenje ovu redovno moram provjeravat i dopunjavat. Kako nisam profić nemam 10 rezervnih baterija i nemam volju plaćat 100 eur po komadu tako da bi mi bilo draže da ipak malo duže izdrži. Sa jedinicom nikad nisam došao u situaciju da mi baterija iscuri što god i kolko god snimao.

Za aparat od 2000+ EUR bi volio i malo ozbiljniji remen, a ne ovaj flis papir koji se isporučuje tako da ću morat uložit u nekaj kvalitetnije kad nabasam.

RF objektivi koji bi trebali biti oštriji i bolji na svim poljima su po meni kvalitetom izrade iza EF objektiva, a vidim da imam dosta istomišljenika na netu. U ruci kao igračka, a imam osjećaj da će se i oštetiti lako od habanja (i na to se ljudi već žale). A cijena…70-200 skuplji 700 EUR od EF verzije koja je kao tenk. I još mi se ova RF verzija pomiče kod zumiranja. Dobro da nisu push-pull varijantu stavili. Sad su to maknuli kod ove Z verzije, al je ona i 700 EUR skuplja dakle 1400 u konačnici od EF-a.

I onda me za kraj još naživciraju s poklopcima koji se milimetarski trebaju postaviti da ih zatvoriš. 

U nekim situacijama mu je trebalo dosta do izađe iz sleepa ili kod paljenja. Ne kužim da li je to kad je baterija pri kraju ili nešto drugo, ali je iritantno.

Za kraj

Da li mi je žao kaj sam kupio R6 MK II. Apsolutno ne. S ovim aparatom se sve može snimiti, ali mi je korištenjem ispuhan onaj wow efekt koji sam imao na početku, pogotovo nakon raznih svjedočenja kolega koji su se svi redom onesvijestili na mirorrless tehnologiju. 

Neizmjerno mi je drago da se nisam zaletio i prodao 1DX MK II u bescjenje kako bi prepolovio investiciju u šesticu jer kao prvo i dalje imam odličan aparat, imam drugi aparat što mi je odlično za koncerte i i dalje imam DSLR koji čini mi se nije baš toliko lošiji koliko se to pokušava prikazat.

Savjet kolegama s postojećim EF sustavom je da možda ne trebaju baš srljati u RF avanturu dok novi kolege pak nemaju kaj razmišljati, treba početi s mirrorlessom jer sve ide u tom smjeru sa svim plusevima i minusima.