Nakon dugih 5 godina konačno sam opet na nekom putu. Kad se Rita rodila otišli smo do Londona dok je imala 9 mjeseci i od tada suša. Nismo od onih koji će svugdje pod svaku cijenu vući dijete pa smo tako čekali da skupi koju godinu za neki put, ali onda je došla korona i sve zasrala. Kada je to sranje konačno popustilo Rita je već napunila 6 godina što je idealno vrijeme da se vratimo u Nizozemsku i nama omiljeni Amsterdam. Meni je ovo peti posjet Damu i opet mi nije bilo dosadno jer kao što znamo “in the city of Amsterdam you can find a lot of fun”.

Planiranje

Gledali smo, kombinirali, planirali gdje i kako, usklađivali godišnje, tražili jeftinije karte, pa se onda zakompliciralo oko gužva na aerodromima koje su pak rezultat korone odnosno masovnog otpuštanja ljudi zbog crnih prognozi oporavka avio industrije. Međutim na prvi znak popuštanja mjera ljudi su masovno krenuli putovat unatoč višim cijenama svega i tako iznenadili cijelu industriju, od aerodroma, preko prijevoznika do kontrole leta. I eto nama kolapsa i revolucije na aerodromima. Kašnjenja, otkazivanja, gužve, gubitak i čekanje prtljage, vojska na ulicama da kontrolira mase, uglavnom masakr. Ja sam bio spreman odustati od svega jer nemam živaca bit satima ili cijeli dan zarobljen na aerodromu, pogotovo s malim djetetom. Luda žena bi i vozila do Amsterdama što meni naravno nije opcija pa smo se odlučili na skuplje karte od KLM-a umjesto skoro duplo jeftinijih na taj dan od Croatia Airlines. Ali uz KLM smo uzeli i Sky Priority, biranje sjedala, mogućnost otkazivanja uz povrat novca, dobili kasniji let umjesto ranojutarnjeg i ipak nizozemska kompanije na nizozemskom aerodromu ima veće šanse izgladiti eventualne probleme. Više puta samo čuli kako Croatia na Schipholu nema ljude na šalteru, pa moraš zvati Zagreb da dobiješ informacije što i kako dalje ako ti je let otkazan ili prtljaga izgubljena, pa naravno postoji mogućnost da ti se nitko ne javi i još hrpa peripetija za koje nemam živaca.

Sva sreća da smo smješteni kod obitelji pa se nismo još oko toga morali brinuti.

Putovanje

Uglavnom došao dan putovanja, let do tada nije bio otkazan, zvali taxi, utrpali se i uputili na hangar zvan aerodrom Franje Tuđmana. Dočekala nas je i dalje prazna ljuštura bez sadržaja, ali na sreću i bez previše ljudi pa smo se brzo checkirali da se riješimo prtljage i sjednemo na kavu. Preporuka MZLZ-a je da dođeš minimalno dva sata prije leta, ali onda dođeš ranije pa ti nema nikog na check-in šalteru tako da čekaš ne zbog gužve nego jer nikog nema. Onda lagano u fjaka stilu kreće i taj dio procedure. Da se dobro pripremimo na europske cijene koje nas čekaju pobrinuo se kafić na aerodromu gdje smo dvije kave i sok platili 82 kn. Ništa čudno za aerodromske kafiće, ali eto nikad se neću tome načuditi.

KLM aplikacija šalje obavijest da let kasni pola sata. Ne znamo zašto, ali eto, kasni. Riti je dosadno, pa pokušavamo ubiti vrijeme, ali sadržaja jednostavno NEMA!

Od muke ranije odlazimo na security i čekamo uz pogled na pistu. Avion stiže, komešanje kreće, ljudi staju u borbene pozicije za ukrcaj, ali di ćeš bratko, Sky Priority prvo. Ovo je bio Ritin prvi svjestan let jer ono s 9 mjeseci ne računamo, pa je bilo puno dojmova iako ju je živciralo sunce koje joj je tuklo kroz prozor pa mi je ga je uredno zatvorila da ne mogu fotkat. Ali ipak u trenucima kad se smilovala sam ulovio par zanimljivih kadrova.

Let ugodan, kava, sok, vegetarijanski sendvič za sada u cijeni karte iako su neke kompanije najavljivale kako će se sve naplaćivati. Kod slijetanja je majstor malo jače bremzal al smo se pravili da je to uobičajeno pa nije bilo panike. 

Kako je let bio kasniji u Amsterdam smo došli oko 20h, pa nije bilo čekanja. Jedino nas je zeznuo majstor kod putovnica koji nas je zbog Rite preusmjerio na drugi red jer klinci ne mogu na dio za biometrijske putovnice. Ali nas je bacio u red All passports umjesto EU passports koji je bio znatno kraći. 

Prtljaga je došla na vrijeme i s voljom pa ni tu nije bilo problema. Parking je bio 2.2 EUR dok bi na Tuđmanu ulaz i izlaz unutar jednog sata platili 27 kn. Ovdje dakle postoji mogućnost plaćanja svakih 10 min po 1.1 EUR.

Kod povratka je bila preporuka da se na Schiphol dođe 4 sata prije leta. Ne prije jer te navodno ne puste, ali rekao bih da se situacija smirila i da su našli radnike pa onakvih gužvi nismo osjetili. Doduše imali smo kasnije letove pa je i to sigurno pomoglo. No, došli smo 4 sata ranije, iskoristili Sky Priority pogodnosti za check-in i security na kojem smo svejedno malo čekali jer ga nešto prtljaju s tim novim skenerima, pa im je dosta toga sumnjivo. Kao ne moraš vaditi laptop i tekućine pa će biti brže i lakše, al onda to traje jer gledaju i gledaju, pa otvaraju provjeravaju, ponavljaju. A problem je i s ovim očito novim radnicima čiji engleski je s teškim naglaskom i ne baš na nekom nivou tako da sam pred skenerom stajao i 5 puta pitao ženu kaj oće od mene, zakaj me ne pušta na skener. Naime ima lijevi i desni i ako ostaviš prtljagu na desnom onda možeš samo na desni skener. Al to teško skužiš nakon verđjuputbegđ. Onda me na skeneru jebe dal imam remen ili nešto. A remen ne trebaš skidat pa ne znam u čem je onda poanta. Ispalo da imam neki papirić u džepu i to je jebalo skener. Žena je “pala” s Ritinom bočicom vode koju isto ne moraš vaditi niti objašnjavati ali eto, ako imaš onda stani, čekaj da ju uzme, ubaci u neki tunel pa vrati i kaže da je ok. Čak su i Ritu ispipali nakon skenera jer ne znam..nešto. Ženu ispred nas su desetak minuta klistirali, otvarali kofer, stvar po stvar detaljno pregledavali i na kraju pustili.

Na putovnicama opet ista priča. S klincima ispod 16 godina ne možeš na eGate za EU putovnice jer moraš ubaciti biometrijsku putovnicu i stajati kod skenera tako da ideš u red sa ostalima, a tu je veća gužva jer u tom trenutku rade samo 2 od 10 šaltera.

I nakon ovog si slobodan za šetnju po malom gradu Schipholu i trošenja ono malo love koja ti je eventualno ostala po svim tim dućanima, pubovima i ostalim zamkama.

Fotkanje

Za fotkanje sam standardno teglio foto ruksak sa nešto sitnijom varijantom aparata jer sam se zamijenio s frendom pa sam mu ostavio 1DX i uzeo njegov 5D MK IV. To je malo olakšalo, ali ne previše.

Još mi ne bi problem bio tegliti tu skalameriju da sam fotkao s njom, ali 90% vremena sam fotkao sa mobitelom dok mi je ta grba na leđima samo ostavljala znojne tragove. Uz Ritu jednostavno nema vremena za zastajkivanje i fotkanje i namještanje kako bi ja htio pa je sve ovo fotkanje aparatom u trku besmisleno. Dosta fotki okinutih mobitelom mi je više nego dobro ispalo pa sam si ozbiljnije počeo gruntati da uložim i neki top model iPhonea koji bi mi služio za ulicu i jednostavnija snimanja. Uz bolji mobitel, veće rezolucije, snimanje u RAWu i malo obrade mislim da bi rezultati bili skroz OK uz puno manje tlake oko opreme i njenog nanašanja.

Amsterdam

Kako nam je smještaj ovaj put bio izvan centra i prioriteti su nam bili drugačiji pa smo tako slabo išli po gradu. Samo par kraćih posjeta galeriji, paradi, malo krumpirića i shopping. 

Grad je dosta razrovan i puno toga se gradi ili popravlja pa čak i uži centar uz Dam Square gdje je i dosta prašine pa nije neka sreća za šetnju. Cijeli dio pred Magna Plazom je raskopan pa smo pobjegli u Bijenkorf na krov u jedan od omiljenih kafića na terasu s pogledom. 

Taman smo bili u tjednu Gay parade pa je dosta toga bilo okruženo za program parade, pozornice, tulumi i ostalo. Cijeli grad u oznakama Pridea samo Apple store bez ičega…dosta čudno uz gay CEO-a i dugine boje u samom kampusu i slično. 

Prozujali smo malo prekrasnim knjižarama koje su koliko god mi mislili da imamo neke svjetske sadržaje i uređenje miljama ispred. Čak i one male su posebnije, s boljim sadržajem i općenito zanimljivije pogotovo za one najmlađe koji tako mogu uskočiti u gusarski brod ili pak neki vlak, naći knjige svih vrsta, naravno interaktivne, zanimljive i prilagođene.

Laprdanja ću porazbacati po ostalim postovima da se ne umarate previše s čitanjem, znam da je koncentracija problem :)