I za ovo fotkanje smo se spremali kao gladni srati, ali eto dogodilo se i to. Ne doduše sa svom opremom i razrađenim lokacijama (sada već klasika), ali eto barem smo se dobro zabavili vozeći se mjestima poput Lukavca, Markuševca Turopoljskog, Pisarovine, Kupinečkog Kraljevca, došli i do Krašograda, putem vidjeli zanimljiv sudar na vrhu brijega koji je izgledao kao da su svi prešli preko nagazne mine ili pak drugi sudar na kojem je traktor s prikolicom završio u grabi, na sreću bez da je itko stradao.

A vozili smo se u electric blue ljepotanu mikro dimenzija, točnije Mini zadnje serije dakle MK VII. Auto je to bez klime, hvala na pitanju pa vožnja po ljetnom suncu u 3 sata i nije najsexy iskustvo, ali zabava prije komfora.

Nije to ni idealno vrijeme za fotkanje, ali daj šta daš. Uz već spomenutu vrućinu fine guzice se moraju naviknuti i na ne baš lijepo upijanje rupa hrvatskih cesata, povremeno dodirivanje s vozačem jer suvozačeva lijeva noga je često na mjenjaču, iza stvarno ne bih volio sjediti, ali opet vožnja u takvom autu ima poseban gušt. Zato ih ljudi i danas kupuju i sređuju. Zato i kod nas postoji Mini klub Zagreb koji broji 30 članova što se možda ne čini kao velika brojka, ali dovoljna je za vesela druženja, okupljanja i razne road tripove koje ekipa vozi.

Iako je kod nas u narodu ovaj auto poznat kao Mini Morris, ispravnije ga je oslovljavati samo s Mini jer Morris je samo dio firme BMC (British Motor Corporation) koja je spojila Austin i Morris, pa je Mini kasnije preuzeo Rover pa je sad valjda u vlasništvu BMW-a..ma tko će to sve popamtiti.

Prvi Mini (MK I) izašao je 1959. i ušao u legendu koja se do MK VII proizvodila skroz do 2000. Nema toga tko ne zna za Minija, pa barem preko TV ekrana iz klasika poput Italian job ili Mr. Bean. Ljubitelji brzina ga znaju i iz raznih rallya i utrka od samih početaka imena Mini.

Ovaj primjerak “sedmice” iz 1997. ima 1.3 MPI motor na kojem je rađena generalka, kao i na getribi. Stoji na za Mini velikim 12 colnim kotačima, a bogami je uz popravak limarije nabačena i spomenuta electric blue boja koja ga stvarno čini uočljivim na cesti pa smo uz spuštene prozore mogli čuti komentare kak je slatki, vidi ga kak je mali ili pak vidjeti razrogačene oči lokalnih klinaca.

Eto djeco, ne trebaju vam skupi auti kojima ćete se voziti 200 km/h po naseljenom mjestu da vas zapaze. Kupite vintage auto i guštajte. Kao što smo i mi guštali u ovom fotkanju i vožnji. Drugi put valjda i malo pametnije uz fleševe, fiš i kojom dobrom lokacijom u glavi.