68. lipanjski turnir na zagrebačkom Hipodromu je bio prvi pravi test za moj novi R6 MK II. Izveli smo Ritu na mali izlet do Kajzerice da se podružimo s konjima i vidimo kaj taj Canon može.

Greška u koracima je bila kaj smo se sparkali kod INA-e jer sam mislio da će natjecanja biti na tom donjem dijelu, a tamo je u biti staza za kružne utrke dok je preponsko gore na Kajzerici pa ajde malo pješkobusom po užarenom asfaltu dok nam iznad glava skače padobranac kojeg sam propustio pofotkat zbog krive parking računice.

Unutra napuhanci, vatrogasci, krug za jahanje konja, natjecanje…zgodno druženje za djecu.

Kako nisam 100 godina fotkao preponsko i bio ošamućen od sunca, samo sam se sjeo na travu, izvadio 600tku i rokao više manje s jednog mjesta. Sigma na svojih f/6.3 ne topi pozadinu, al zato lovi daljinu.

Od silnih opcija fokusa nisam znao jel stavljam na životinje, ljude, koliko slobode da mu dam pa sam malo šarao. Zaključak je da mu na ovakvim pozadinama ne treba dati previše slobode oko traženje fokusa jer malo ima ADHD pa bi malo tu malo tam.

Najbolje postaviti seljački na neku sredinu sa okolnim točkama i tako pratiti objekt, sad da li životinju ili čovjeka, na vama je. Sunce je bilo nuklearno pa se moglo komotno preko tisućinke uz ISO oko 500.

Bio sam s Ritom pa se nisam neš previše koncentrirao i tražio pozicije, ali ima dobrih ulova pa mi se ova Sigma sve više čini kao stvarno koristan objektiv. Sponzori strepite.