London je definitivno grad koji se treba vidjeti jednom u životu. Ja imam sreća pa sam ga vidio više puta. Zadnji put sam tamo bio kad je Rita imala 9 mjeseci i to u božićno doba pa smo se za ovogodišnji povratak odlučili na ljetnu varijantu.

Cleared for takeoff

Dakle 2012 smo išli s Easyjetom direkt za London iz Zagreba i dvije povratne karte su nas koštale 240 EUR, a za ovaj put smo let s Croatia Airlinesom platili 1250 EUR za nas troje. Tu negdje je koštao i British Airways dok je cjenovno najpovoljniji naravno bio Ryanair, ali on sleti na Stansted koji je dosta udaljeniji od Heathrowa i let je bio u neko glupo vrijeme što mi nije neka opcija dok putujem s djetetom pa smo platili komociju.
Samu kupovinu karata smo popušili kao francuske sobarice jer smo na kraju kupili preko esky, a ne službenog weba od CA što smo skužili kad je bilo kasno odnosno kad smo shvatili da nismo mogli odabrati sjedala iako smo platili tu opciju. Kako smo imali 100 tabova otvorenih tako smo sve platili preko ovog posrednika koji svaki k dodatno nadoplati pa je tako usluga rezervacija sjedala ispala samo to da nam oni kao kod također plaćenog checkina odaberu sjedalo. To sam naravno saznao tek kad sam ljut zvao CA pa saznao da sam idiot i da oni nemaju veze s tim. Onda sam kod eskya na telefon dobio neku ženu koja je pričala kombinaciju slovenskog, albanskog, srpskog i pokušala me uvjerit kako je sve ok i super. Na kraju odustao od uvjeravanja i kod checkiranja odmah uletio online i uspio uzet i sjedala na vrijeme.
Croatia Airlines se već neko vrijeme pravi grbava pa u svojim letovima za snack da dva štapića i čašu vode dok sve drugo naplaćuje. Puhanje unutra redovno mlako umjesto hladno, a po povratku smo kasnili pola sata što je na žalost sve uobičajenija stvar kod svih prijevoznika jer stanje u avijaciji nije bajno.

Smještaj

Nisam se htio sekirati po pitanju ove stavke pa nisam ni gledao kolko kaj košta jer smo imali obiteljsku krpelj varijantu, odnosno uvalili se u kuću, pa smo pošteđeni te ogromne stavke.
No kako smo se sada iz centra Londona preselili u gradić pored, u Beaconsfield tu smo izgubili mobilnost odnosno mogućnost da vidimo sve na pješaka jer sad treba doć do vlaka pa s vlakom do stanice Marleybone u gradu, a to opet nije centar centar pa onda ili dugo pješke ili tube pa se tu izgubi i dosta vremena i novaca.

Prijevoz

Dakle gore spomenuta povratne karte za vlak za nas troje su u prosjeku oko 55 funti što je oko 65 EUR što je oko 500 kn. Samo da jednom odemo do grada i natrag. Samo vlakom. Tube ili drugi prijevoz nije uračunat.
Tube pak košta kolko košta, odnosno kolko se voziš tolko ti skine. Npr. za 3 stanice mi je skinuo oko 3 funte. Kad kažem skinuo, mislim skinuo s računa jer je najbolje i najjednostavnije plaćat karticom/mobitelom na samom ulazu u tube. Dakle kod onih roto vrata poskeniraš karticu ili koristiš wallet na mobu i onda na izlazu napraviš isto i kolko si se vozio tolko ti skine.
Uber, taxi i sl. koštaju puno ako si solo, ali ako vas je više cijena vožnje uberom po gradu može koštati jednako kao i javni prijevoz pa je to opet komotnije rješenje od ganjanja tubea ili buseva. Kako kod nas slabo koristim Uber tako sam na bolan način saznao da bagra bez ikakvog penala može samo otkazati potvrđenu vožnju. Tako smo u Beaconsfieldu naručili Uber XL da svi stanemo i čovjek potvrdio, krenuo, mi čekali u hodniku spremni i onda samo otkaže pa si ti pjevaj. Tako i drugi. Na kraju završili na vlaku.

Vožnja autom do grada je dosta bolna odnosno duga. Sat vremena nam je ziher trebalo što nije baš neka sreća za bitangu poput mene. Brzo odustanem od bilo kakvih planova kad pomislim na agoniju navažanja.

I naravno za sve postoje aplikacije, a najbolje su mi se pokazale Tfl Go, Chiltern Railways i Citymapper.

How much?

Kao jedan od popularniji svjetskih gradova cijene su mu sve samo ne popularne. Ako se ne varam, nedavno sam pročitao da je četvrti po redu po cijeni života. Dakle skupo je.
Kad sam prije 11 godina tamo bio prvi put nije bilo tako gadno. Naravno da si sve mogao platiti zlatom, ali si mogao i povoljno proći uz malo planiranja i šparanja. Čak se i pristojan smještaj mogao rentati u nekom centru Londona, a sada mislim da je drugačija priča.
London su razgrabili Arapi, Kinezi i Rusi. Sve nekretnine koštaju da boli glava, a ova ekipa ne pita kolko košta tako da na jedan način drže monopol na kupovinu jer si ni oni normalnije bogati to ne mogu priuštiti.
Po centru sve košta, pa tako i kod nas popularna kuglica sladoleda košta oko 6 funti. Igračke, kolači, kave, sve gluposti koštaju pa držte gaće.
Na početku planiranja ovog puta smo htjeli Ritu odvest na koncert od Pink u Hyde park, ali su i te karte za nas troje koštale oko 600 funti i nasreću bile rasprodane mjesecima unaprijed pa na kraju nismo otišli.

Kak to zgleda?

Pa dok šećete metropolom jedne od najpoznatijih monarhija na putu od palače do ne znam katedrala sv. Pavla ćete vidjeti svu raskoš i bijedu ljudskog roda. Ako gledate gore po svim tim zgradama i kućama i hotelima, muzejima vrlo vjerojatno ćete se spotaknuti o bezbroj beskućnika koji doslovno leže na svim putevima. Spavaju, prose, pišaju… U rijeci turista, taxija, ubera nerijetko će se pojaviti neki luđak koji će hodati nasred ceste nesvjestan okoline. Naravno prvo vas upozore i na džepare, razne napade i sl. Tu je sad i sve više rumunjskih cigana koji po uhodanoj šemi gluh sam, slijep sam hodaju okolo Harrodsa i sličnih dućana gdje bogatiji kupuju pa je to sve skupa srozano i u biti jadno i ružno.

Zemlja koja je 1952. kemijski kastrirala svojeg genijalca Alana Touringa koji je spasio bezbroj života svojom Enigmom, oca AI-a koji danas dobiva puni zamah, a samo zato jer je bio homoseksualac sada je u mjesecu Pridea okićena duginim zastavama na sve strane pa nismo vidjeli previše Union Jackova po gradu iako ih se moglo naći. Ostalo od krunidbe.

Nisam imao previše prilike prozboriti koju riječ s domaćima. U dva tjedna tamo sam vidio jednog bijelog Engleza koji je bio vodič na turi autobusom, jednu tetu na šalteru koja me počastila sa “here you go love” i majstora koji je došao popraviti odvod i koji nas je upozorio na “majstore” koji to nisu. Na Irce koji to nisu, ali ne smije reći na kog misli. Nekad su ih smjeli zvati travellersima, a sada je i to zabranjeno pa ih je nazvao Irci s tvrdim naglaskom, a upozorio je i na Rumunje. Svi znamo na kog je mislio, ali hush hush.

Nakon obilaska znamenitosti ja stvarno nemam poriv ostajati u toj gunguli pa sam bez problema ljenčario u dvorištu kuće u miru i tišini.

Za popravljanje dojma valja otići okolo, van London po manjim mjestima, pa smo se mi tako prošetali po West Wycombu, Marlowu, Amershamu. Na terasi jednog lijepog hotelčića u Marlowu smo čekali i načekali se da mladići, pogađate, nisu lokalci shvate da li imaju sladoled ili ne. Pa onda jedan kaže drugom, drugi trećem, pa s noge na nogu nezainteresirano..katastrofa. Situacija će vrlo brzo postati takva i u Hrvatskoj, a na nekim mjestima već je ista takva priča.

Kaj smo vidli?

Pa imali smo velike planove, ali kako je to malo udaljenije nego smo mislili nismo forsirali jurnjavu svaki dan nego smo dosta lagani tempo imali i druženje s obitelji, pa nam se onda i Rita razbolila na 4 dana pa poslije i ja tako da je bilo malo panično pred kraj al vidli smo Model Village u blizini, Science Museum, M&Ms World, Lego store, Covent Garden, Somerset house, Harrods igračke, Hamleys dućan s igračkama, otišlo se na Frozen mjuzikl, znamenitosti smo projurili uz doubledecker autobusnu turu, neki su otišli i do Oxforda…ma sve u svemu uspjeli smo i uživati i vidjeti nešto pa čak i biti bolesni.

Moje ljenčarenje i uživanje je uključivalo grillanje tomahawka pa trčanje na wc jer si po ne znam koji put dokazujem da je to premasno za mene i pokušaj igranja s nećakovim teleskopom, ali nam vrijeme nikako nije bilo naklonjeno pa smo samo jedan dan uspjeli nešto malo sunca okinut, onako tek tolko za uspomenu.

Nanašanje foto ruksaka se opet pokazalo beskorisnim i bolnim jer sam doslovno samo par fotki okinuo u Model Villageu i u busu. Polako počinjem odustajati.

Putno osiguranje

Samo jedna crtica o ovom po meni obaveznom koraku pri putovanju. Kako UK više nije EU tako ni one naše EU zdravstvene tamo ne vrijede pa je dodatno osiguranje stvarno must have. Mi smo ga za nas troje platili oko 30 EUR, a da li funkcionira dopišem uskoro jer sam upravo zatražio povrat love koju smo platili kod privatnog doktora za Ritu. 150 funti pregled.

Telefonija

Ovo sam prvo pitao putujuću ekipu, a i mene su pa evo info. Zdravstvena možda ne vrijedi, ali cijene telefoniranja i internet su iste kao i u EU.

So long London

Fascinantan grad koji je kao i svi ostali veliki gradovi izgubio svoju dušu. Rijeke turista, nedostatak domicilnog stanovništva, po dućanima, taksijima, restoranima, većinski ćete vidjeti Indijce, Pakistance, ekipu iz karipskih zemalja, Arape, dosta njih se bori s jezikom čak i oni iz uslužnih djelatnosti. Primijetite da azijate nisam spomenuo. Njih naravno ima, ali ne na ovakvim poslovima. Oni im recimo zadaju drugi problem. Npr. Oxford koji ima veliki broj stranih studenata, npr. Kinezi koji navodno budu financirani od njihove vlade pa se tu školuju i odu pa Engleska ostane bez visokoobrazovanog kadra. To naravno stvara problem i domaćim studentima.
Britanija zbog svoje kolonizatorske prošlosti nema baš pravo plakanja na to kako joj država izgleda, ali eto mi koji tu i tamo negdje odemo pa želimo udahnuti malo europske “kulture” ostanemo razočarani.
London ću vjerojatno i dalje posjećivati obiteljski, ali turistički tamo više nemam poriv odlaziti.