Sinead O’Connor, Magda Davitt ili po najnovijem Shuhada’ Sadaqat sinoć je po drugi put u svojoj tridesetčetverogodišnjoj karijeri nastupila u Hrvatskoj, a po prvi put u Zagrebu, u Tvornici kulture koja je bila pripremljena za jedan intiman koncerta sa 1200 mjesta.

Ćelava buntovna pjevačica anđeoskog glasa koja je postala planetarno popularna nakon obrade Nothing compares 2 U vodila je buran privatni život prošaran raznim ispadima poput poznatog drapanje papine fotke u SNL-u, borbom s bipolarnim poremećajem, pokušajem samoubojstva, izgubila je i skrbništvo nad sinom, izjašnjavala se lezbijkom, pa to povlačila, učlanila u Sinn Fein pa do zadnjih izjava kako više ne želi provoditi vrijeme s odvratnim bijelcima (onima koji nisu muslimani) za što se doduše kasnije ispričavala i vadila ali eto… takva je naša Sinead.

Uz sve te aktivnosti uspjela je snimiti 10 studijskih albuma u svojoj karijeri za koje većina naših ljudi ne zna, svi ju jednostavno povezuju s tom Princeovom obradom i onim fenomenalnim minimalističkim spotom, ali meni kao ljubitelju irskog nije promakao album iz 2002. Sean-Nos Nua na kojem pjeva tradicionalne irske pjesme. Uz nove aranžmane i hrpu odličnih glazbenika pjesme poput uvodne Peggy Gordon, Lord Franklin na čijem se prvom pjevanju rasplakala od emocija, Molly Malone, pa Óró Sé do Bheatha ‘Bhaile i Báidín Fheilimí koje pjeva na irskom jeziku jednostavno zvuče kao da ih pjeva neka vila skrivena na tom zelenom otoku. Čista čarolija.

Potajno sam se nadao čuti neku od ovih pjesama u živo iako je bilo sigurno da taj glas danas ne može zvučati kao nekada. 

No dan prije koncerta stiže obavijest da se fotkaju tri pjesme pa fotografi moraju opremu iznijeti van što i nije baš uobičajeno za Tvornicu, da bi stigla i korekcija da se fotkaju samo dvije pjesme. Tako da se nisam ni nafotkao, a bogami ni pogledao koncert jer jelte…opremu ne ostavljam u autu.

U te dvije pjesme doživio sam jedno od gadnijih fotkanja po mraku i ISO u nebu, čuo kako to zvuči kad se nekaj ne spoji dobro pa čuješ kako gitarista greba po žicama i čuješ kako pjeva jer je pred tobom, a ne sa zvučnika. Zvuk je toliko loš bio da se čula i čaša koja se razbila negdje u daljini. Kaže kolega da su skužili nakon četvrte pjesme pa je dalje normalno zvučalo.

Sinead naravno nema onaj glas, ali daleko od toga da je to loše. Koncert je otvoren sa Queen of Denmark čiji prvi stih dobro opisuje ovo kaj sam gore pisao o njenom životu

I wanted to change the world
But I could not even change my underwear
And when the shit got really really out of hand
I had it all the way up to my hairline

Queen of Denamrk

Nastavlja se s Take me to church koja kaže Oh, Take me to church, I’ve done so many bad things it hurts. Dalje na žalost nisam čuo, ali nisam ni puno propustio jer je koncert trajao sat i 10 minuta. Rekord.