Nastavlja se Liga prvaka u Maksimiru s kojeg se dan prije slijevala ogromna količina vode pred ukrajinskim novinarima koji su se s pravom pitali igrali se stvarno ovdje Liga prvaka. Na našu sreću igra se i na uzvrat dolazi Shakhtar u kojem je Dinamo išao na povijesnu pobjedu koja bi ga gurnula na mali korak od ulaska u knock-out fazu LP.

Ovo je bila toliko željena utakmica da je čak i nenatkriveni Maksimir sa velikom mogućnošću pljuska privukao 28.316 navijača koji su se smjestili na sve 4 tribine jer su malobrojni gosti iz Ukrajine bili osigurani na malom komadu gornjeg zapada.

Boysi si odmah počeli s porukama, ovaj put s transparentom „Zbog šala u zatvor?! Cilj još jedne izmjene zakona: Gušenje navijačkog pokreta?!“ Osvrt je to na sumanuti prijedlog zakona zabrane unošenja između ostalog i šalova kao jednog od sredstava maskiranja. Jesam protiv huliganizma, uništavanja, skrivanja kriminalaca iza maske navijača, ali ovo je stvarno van svake pameti.

Dinamo je loše otvorio utakmicu pa je tako već u 13. minuti primio gol. Olmo i Oršić nisu dolazili do izražaja, nije slutilo na dobro. I onda je opet taj Bjelica izveo svoju čaroliju i zabiberio ukrajincima kroz Petkovićevo izjednačenje u 25. minuti.

Igralo se tako dalje ni vrit ni mimo, ali rezultat nam nije bio toliko loš, sa onih 2:2 kod njih imali bi bolji omjer i ostali na drugom mjestu. No kako to već ide stvari se moraju zakomplicirati, pa Moro u 74. dobiva crveni karton i Dinamo ostaje na desetorici, a onda postaje još luđe jer i Shakhtar gubi Marlosa nakon drugog žutog u 79.

I onda na tako prorijeđenom maksimirskom terenu nastaje ludilo. Ivanušec koji je ušao prije 10 minuta zabija za 2:1. Maksimir puca po šavovima, tribine vrište, pobjeda ju tu. Ali to nije sve, oslobođeni Olmo poteže preko više od pola terena i prije nego će lopta van terena nalazi Ademija na drugoj strani koji u 89. zabija za 3:1. Stojim uz Dinamov gol, Livaković divlja od sreće, preskače reklame, pozdravlja sjever, gotovo je, na korak smo prolaska grupne faze. Pičku materinu je gotovo. It ain’t over till the fat lady sings ili u ovom slučaju njemački sudac Felix Brych.  A nije propjevao još 8 minuta. Dovoljno da Ukrajinci naprave senzaciju, prvo sa golom iz igre u ne znam kojoj minuti i onda onim jedanaestercom koji je pomoću VAR-a dosuđen u zadnjim sekundama utakmice i rezulat na semaforu se pretvorio u 3:3. Lopta na centar, ispucavanje i Felix svira kraj.

Kao da je Dinamo bio pogođen onom židovskom kletvom Dabogda ima, pa nemao. Kao da dečkima nije bila dovoljna lekcija od dan prije kad se Ajaxu protiv Chelsea otopilo vodstvo od 4:1 pa su na kraju sretno završili sa 4:4 iako su mogli i izgubiti da englezima nije ponipten taj peti gol. Morali su oni to i na svojoj koži osjetiti.

Ali dobro, kako je Livakoviću poštar napisao na račun od HT-a – “Pobjeđujemo u Milanu”