Nastavljam svoj glupi običaj pisanja odvojenog posta za predgrupe dan nakon glavne objave. Danas je ta “čast” pripala Lovely Quinces koji su nastupili kao predgrupa Skunk Anansie.

Kažem nastupili jer je to bio nastup cijelog benda, a ne samo Dunje Ercegović i njene gitare kako smo ju slušali u Začaranim Močvarama i sličnim mjestima gdje me Dunja sa svojom gitarom i hipnotizirajućim glasom već na prvu loptu mogla staviti na popis obožavatelja. Ovdje je na pozornicu Šalate izašla neka nova priča i ako se ne varam ovo je bio prvi put da su baš zasvirali na koncertu u ovom sastavu, ali neki singlovi su već bili vani.

Ako ste do sad slušali Lovely Quinces od onih akustičnih početaka i No room for us koji joj je prognozirao veliku popularnost pa onda i dvije godina kasnije (2015.) objavljenog Meet me in Moscow koji nam je dodao i americanu i pomak od solo gitare i još veću zagriženost prema ovom čudu naše scene. Zvuk sa Moskve me užasno bacao na fenomenalnu Lerru Lynn koju je većina upoznala u drugoj sezoni True detective. Ili kako bi jedan Youtube komentator rekao “goddamn this lady’s conjuring”.

I sad se kao one show band na scenu prije Skunk Anansie penje ekipa koja sastavom podsjeća na The Strange, ne po osoblju nego kombinaciji odličnih glazbenika okupljenih u jednu novu cjelinu. Tako ovaj Lovely Quinces osim Dunje sačinjavaju i neobilazni Mark Mrakovčić, ex Punčka Anja Tkalčec i Dimitrije Đokić i Leonard Klaić (She loves Pablo).

Dunja se čini malo nervozno (možda griješim) iako je već imala izlaske ispred velikih imena poput Morcheebe, Kurt Vile, The Kills itd. te nastupala na festivalima kao što je kultni SXSW. No to uopće nije važno, čak je bilo i simpatično, a onda je krenuo show. WOOOW. Ko je ukrao Dunju i zamijenio ju s ovom luđakinjom :) Kakva rokačina, kakav preokret u stilu, pa čak i onom odjevnom. Not so Lovely Quinces se razbacuje, vrišti, dodiruje, izvija, zabacuje kosom, pokazuje srednjaka… ne znam da li je gore mlada Joan Jet, Courtney Love ili netko treći.

Nakon nastupa koji je prebrzo završio odlazim do ograde na kojoj mi stoji urednik, pogledamo se i zaključimo “ovo je bilo jebeno”.