Sinoć je dodan još jedan skalp u Dinamovu kolekciju, pala je velika Benfica. Ma tko je nedavno mogao vjerovati da će se u ožujku na Maksimiru igrati europska utakmica i da će Dinamo još i pobijediti i biti na korak ulasku u četvrtfinale Europske lige? Ma nisu ni oni najzagriženiji ni najoptimističniji koliko god voljeli Dinamo i vjerovali u kvalitetu ovih dečki.

No po stavu koji se odmah vidio vjerovali su i Dinamovci i kažnjeni Bjelica koji je zbog epizode s motorolom i ovu tekmu pratio s tribine, a to je bilo najvažnije.

Maksimir je konačno bio skroz pun i konačno se čulo ono pravo navijanje, da se sve treslo i od kojeg se možeš naježiti. Uz tu kombinaciju Portugalci nisu imali šanse. A uz to došli su sa stavom lako ćemo, a to kod ovog Dinama ne prolazi.

Žao mi je da im nismo više napunili mrežu jer prilika je bilo, a odlazak u Portugal bi bio malo manje stresan, ali možda je i bolje ovako jer kako Bjelica kaže, s većim rezultatom bi se stvorila pompa da smo već u četvrtfinalu, a to nikako nije zdravo.

No i taj jedan gol iz penala kojeg je hladno zabio Petković bio je dovoljan za pobjedu i porast nacionalnog koeficijenta na opću radost HNL-a.

Na tekmu sam skoro zakasnio jer su se preračunali s brojem BIB-ova. Iako ne shvaćam kako možeš  tu fulati kada znaš kolko ti je akreditiranih fotografa, pa toliko i BIB-ova pripremiš i ne dijeliš ih onima koji nisu fotografi. Ali izgleda da se upravo to dogodilo pa smo čekali da se nađu neke rezerve, odnosno TV BIB. Kasnije mi je prišla ljubazna teta iz Uefe i zamolila da ipak stavim fotografski kojeg mi je pribavila. Reda mora biti.

Žao mi je što se ovo ruglo od stadiona ne može lijepo pofotkat dok su pune tribine nego se vide ruševine, rupe, cerade i ostali bauštelski elementi koji su umanjili lijepe scene na tribinama.

Sada svi s nestrpljenjem čekamo taj četvrtak da vidimo može li ovaj lijepi san još potrajati. No bez obzira na rezulatat Dinamo je ostvario i više od očekivanja i vratio navijače na stadion, barem na ove velike utakmice.