“Ljudi moji, je li to moguće?” urlao bi pokojni Mladen Delić da je slučajno živ i zaposlen na nekoj komercijalnoj televiziji jer na državnoj nisu otkupili prava prijenosa.

Vjerovali ili ne, ali Dinamo će “prezimiti u Europi”, “dočekati europsko proljeće” ili kako god želite. Nakon dugih 48 godina momčad Nenada Bjelice je napravila stvarno neočekivan uspjeh.

Nekim čudom stvoren je europski Dinamo kojeg smo toliko zazivali i to bez ikakve pompe i očekivanja. Možda je tako najbolje.

Dinamu je za prolazak dalje trebao samo jedan bod u tri utakmice, a on je sinoć protiv slovačkog Spartaka iz Trnave uzeo ne jedan nego sva tri. Bilo je lijepo vidjeti tablicu prije utakmice gdje je Dinamo na prvom mjestu s 3 odigrane utakmice i 3 pobjede, a još ljepše kada je to podigao na 4/4. Reći će zlobnici mazio nas ždrijeb, nisu to više te momčadi i sl., ali koga briga, rezultati se pamte.

U čast ovoj važnoj utakmici otvorene su i navijačke fan zone, jedna kod Pimpeka, druga pod zapadom jer sjever je zbog odrađivanja kazne bio zatvoren pa da ipak što više ljudi bude dio atmosfere, a ne samo onih 20.000 koliko je karata pušteno u prodaju. Par dana prije redovi ispred blagajni su bili skoro kao oni za ulazak u bus prema Mirogoju na Sisvete ili oni za Orašara ispred HNK.

Atmosfera se pumpala danima prije, svi su bili uvjereni u razbijanje Dinamove kletve i sve je bilo spremno za plavi trijumf. No priroda je imala svoju viziju odigravanja ove utakmice. Po Zagrebu se prije utakmice počela valjati gadna magla, pogotovo kod stadiona. Naslovi po portalima su naravno vrištali o mogućem otkazivanju zbog loše vidljivosti, a snimke s terena su pokazivale da ovaj put ne pretjeruju.

Dok sam Bukovačkom išao prema stadionu vidio sam tu maglu, vidio sam hrpu ljudi, ali nisam čuo pjesmu, navijanje. Ne znaš jel dolaziš na sprovod ili povijesnu utakmicu. Pred fan zonama ista stvar. A ni na stadionu nije bila ona atmosfera od koje se naježiš. Nije da je bio muk, ali daleko od očekivanog. OK, sjever je bio prazan, ali bi dvije tribine trebale proizvest dovoljnu buku svih 90 minuta. Jučer je više nego ikad bilo prikladno pjevati “Serbus dragi Zagreb moj, kaj se skrivaš v megli toj” no čuli smo ju samo jednom ako se ne varam.
Sva sreća da igrači nisu podbacili i da su kroz tu gustu maglu bez grča uspjeli ovu utakmicu zaključiti s velikom pobjedom i ostvariti taj toliko sanjani san.

Spartak je načeo Amer Gojak u 14. minuti da bi Kadlec u 36. zakucao u svoju mrežu i digao Dinamovo vodstvo na 2:0. Na povratku iz svlačionice u 63. minuti gosti su smanjili vodstvo pogotkom Chanturishvilia, a utakmica je bila riješena u 79. pogotkom Mislava Oršića.

No ajmo nabrojati sva imena ovog odličnog Dinama koji nam je će ovu zimu provesti s osmijehom na licu.
Danijel Zagorac, Dinko Horkaš, Roko Klemenčić, Dominik Livaković, Sadegh Moharrami, Mario Musa, Amir Rrahmani, Marin Leovac, Kévin Théophile-Catherine, Petar Stojanović, Marko Lešković, Dino Perić, Emir Dilaver, Tongo Doumbia, Arijan Ademi, Dani Olmo, Izet Hajrović, Lovro Majer, Amer Gojak, Mario Šitum, Luka Menalo, Nikola Moro, Ivan Šunjić, Damian Kadzior, Bojan Knežević, Mislav Oršić, Mario Budmir, Mario Gavranović, Antonio Marin, Bruno Petković i šef parade Nenad Bjelica.

Najveće Dinamovo slavlje ja sam proveo čekajući da oni izađu iz magle i serviraju mi se pred objektiv, a oni su slavili, pozirali i skakali na drugom kraju, pred normalnim fotografima naravno. Tako da nemam one glavne jučerašnje fotke.

Kako to već biva na sve lijepo se mora baciti i neka mrlja pa su tako naši dečki morali tu veliku pobjedu zagrebačkog kluba proslaviti cajkama u svlačionici i to onima koje je veliki gazda u bijegu najviše volio. Još mi je u grlu kiselina koju mi je naš dragi Milan podigao pozivanjem popularnog Palme, Arkanovog prijatelja u Zagreb, a sada u ovom velikom sportskom trenutku iz Maksimira trešti “Ne može nam nitko ništa”. Bio sam uvjeren da će iz neke torte iskočiti Zdravko, zaurlikati, rastrgati majicu i baciti se na pod kako samo on zna. Na svu sreću to se nije dogodilo, ali i ovo je bilo dovoljno da se zapitam kaj im to treba.

No zaboravimo tu glupost, pripremimo još dvije preostale utakmice, pa za ždrijeb u Nyonu i miran zimski san kako bi odmorni dočekali to europsko proljeće.