Vjerojatno nitko nije mogao pretpostaviti da će svjetski vice prvaci iz Rusije doživjeti najveći poraz hrvatske nogometne reprezentacije, a da će “anonimni” Dinamo razbiti Fenerbahce na otvaranju Europa Lige.

Ali upravo to se dogodilo sinoć na opet jako ugodno popunjenom Maksimiru. Dinamo je krenuo sa srcem vođen konstantnim navijanjem sa sjevera i povremenim uključivanjem istoka i već u 16. minuti poveo golom Šunjića da bi se u 27. nadovezao Hajrović. Bio sam uvjeren da će se Turci u svlačionici sabrati i možda i okrenuti utakmicu i baš tako je i počelo drugo poluvrijeme. Odmah Neustadter je smanjio na 2:1, ali ovom Dinamu se ne tresu gaće samo tako. 10 minuta trebalo je da Hajrović zabije još jedan, već u 60. minuti Olmo rješava utakmicu za konačnih 4:1.

Bilo je tu još šansi za potpuno poniženje Fenerbahcea, ali i ovo je više nego dovoljno.

Jako pozitivna atmosfera i na terenu i tribinama i dobar rezultat je neizbježan. Drugo poluvrijeme na sjeveru je i ovog puta bilo u znaku zastava od kojih su se isticale one s generacijom ’67., likom Josipa Kužea te sportski klasik – Bobanov high kick. Ona vatikanska stvarno nije potrebna, ali ajde nećemo cjepidlačit.

Zbunjeni Izet dobio je duge ovacije, ali na izlasku s terena u zamjeni nije ni shvatio da ga sjever poziva da se javi sve dok mu Bjelica nije dao instrukcije da mahne dečkima.

Pjesma se nastavila i na ulicama nakon utakmice što već jako dugo nisam čuo.