Fotke auta su me fascinirale još od kad sam ko klinac kupovao Auto klub i slinio po svim tim nedostižnim autima. Nisam još toliko tehnički gledao na fotografiju kao danas, ali znao sam kaj je dobro, a kaj loše napravljeno.
Kad sam se počeo baviti fotografijom počeo sam i fotkati aute, ali one u auto sportu, puni gas, šoder, kiša, blato.. U međuvremenu je stasala hrpa fotografa čije fotke auta mi svakodnevno skaču po fejsu pa sam tako iz šale išao pofotkati svoju staru Hondu za oglasnik što je imalo dosta dobar odaziv.
Kad sam kupio ovog Suzukija isto sam si zacrtao da ga pofotkam dok je još novi, pa na više lokacija, sredina, pa interijer…naravno da nisam to sve napravio :)
Za razliku od kolega profića, ja sam ovo odradio civilno i iz zabave, bez pravog odabira lokacije, pripreme auta, čišćenja, bez dodatne rasvjete i sata provedenih u obradi. Ono, ajmo se voziti okolo i stati gdje nam se svidi pa malo pofotkati.
No sljedeći auto ću pofotkati s malo više profesionalnosti…bar se nadam. Napinje me ono fotkanje iz gepeka, igranja s rasvjetom, pošteno fotkanje interijera, odabir zanimljivih lokacija, pa dok se ne ukaže neki novi model imam vremena za razmišljanje i učenje.
Inače auto na fotkama je Suzuki SX4 S-Cross 1.0 BoosterJet s Premium (GL+) opremom. Pri kupovini smo se na kraju dvoumili između njega i nove Honde Jazz čija nas je starija verzija vjerno služila 10 godina. No na kraju smo se odlučili na Suzuki jer kao veći je, udobniji, više stane u njega, sada je dijete tu pa će trebati što više prostora i sigurnosti bla bla. Iako se 95% vremena vozimo po gradu i veći auto od Jazza koji je užasno prostran i velik za svoju kategoriju nam ne treba.
Cijena auta je 132.000 kn (trgovci ne spuštaju niti kunu) i kao takav je definitivno best buy u klasi. No vrijeme će pokazati hoće li ta cijena imati i negativan efekt. Meni nakon par mjeseci počela škripati vrata, pod šajbom izlazi neka izolacija, mjenjač nije ni približno dobar kao na Hondi…
Inače auto sa svojih 112 KS koje izvlači iz te jedne smiješne litre obujma sasvim solidno vuče, a popis opreme može posramiti i puno skuplje i ozbiljnije aute. Tako su tu LED svijetla, dvozonska automatska klima, infotainment sustav, kamera za rikverc, kožni volan i mjenjač, grijana prednja sjedala, električni podizači stakala na sva 4 prozora, prednje maglenke, električno podesivi i preklopivi retrovizori, keyless entry, središnji nasloni za ruke, hrpa odlaganja za flaše, zatamnjena stražnja stakla…
Gepek od 430 l mi se činio kao veliki napredak u odnosu na Jazza, ali ovo je jedno od meni najvećih razočaranja na autu. Dakle na papiru solidne dimenzije ali u praksi nešto manje praktično. Dok sam u Jazza kolica mogao staviti okomito i zatvoriti pokrov te time ostavio još puno prostora za drugu prtljagu ovdje to nije moguće, odnosno na knap je ako podnicu spustimo na najnižu stepenicu ali onda hrpa one sitneži također mora negdje biti pobacana. U Jazza sam mogao nagurati i veća kolica od dva dijela, rastaviti bicikl i još pobacati sitneži ovdje je to suludo uopće pokušati.
Očekivao sam nešto mekši ovjes odnosno upijanje rupa, a dobio nešto tvrđe, ali zato puno stabilnije od ostalih auti ovakve građe.
Osobno obožavam ove povišene aute i mislim da više nikad ne bi kupio niski auto. Bolja preglednost, lakši ulazak/izlazak iz auta, lakše instaliranje klinaca u sjedalicu.
Mjenjač mi pri bržim šaltanjima nerijetko zapne pri ulasku u treću, a rikverc je nekada također problematičan pa treba pustiti pa opet stisnuti da sjedne kak se spada. Hod je također duži pa mi se šaltanje u Jazzu čini kao drugi svijet.
Potrošnja po gradu je 7,5 l (po strogom centru, prva-druga-treća), dok se na otvorenim cestama bez ganjanja može komotno voziti na 6l ili čak i nešto sitno manje.
Auto je inače lijepo voziti, pogotovo na otvorenom gdje je Jazzov ružni oblik i slabiji motor pokazivao negativnu stranu pa je buka bila osjetna na 130 km/h, ljuljanja je bilo pri svakom vjetru ili prolasku bržih auta. Iako ovo nije veliki auto nego tek prosječan povišeni kompakt od 4,3 m meni se nakon malog auta čini ogroman što se pogotovo ističe kod parkiranja ili raznih manevara okretanja. Dakle jako je teško ili nemoguće ući u parkirno mjesto između dva auta iz svoje trake nego se mora malo ući u susjednu pa motati što je u gradskim gužvama podosta nezahvalno. Dodajmo još faktor uskih parkirnih mjesta i idiota koji se ne parkiraju na sredinu mjesta pa dolazimo do problema. Jako je zabavno vađenje djeteta dok vrata možeš otvoriti 10cm. Blaženi Jazz s onom sakatom haubom je imao odličan ajnšlag tako da se moglo smotat kak želiš, a širina auta je također manja pa su i ta glupa parking mjesta bila pogodnija.
Sve u svemu jako fin auto kojeg apsolutno mogu preporučiti ako tražite takav nekakav crossover, ali osobno bih ipak uzeo Jazza da ponovno kupujem jer kao što rekoh jako malo vremena provodimo izvan grada i zbog tih par puta mi realno ne treba nešto veliko i meni nepraktično. No tu je naravno veliki faktor živaca i vaših vozačkih sposobnosti. Kod mene je pomanjkanje oba pa si uvijek gledam olakšati koliko mogu.
No Comment