Nikako da mi dosadi taj Amsterdam. Evo me četvrti put tamo i već si mislim kako bi bilo zgodno i peti put navratiti. Ako svako ima neki svoj grad u koji je zaljubljen osim svog grada onda je Amsterdam moj drugi grad.
Drugi tjedan godišnjeg smo trebali provesti u Londonu, ali je grah tak opal da smo opet završili u Amsterdamu.
Ranojutarnjim letom iz Edinburgha smo sletjeli na Schipol, sjeli u taxi i uskoro po kanalima vozili slalom između biciklista.
Kako smo tu već domaći nije bilo standardnog pritiska koji se stvori u svakom novom gradu da se mora posjetiti to i to u tom i tom roku. Sve je bilo laganini i za gušt. Šetnja, odmaranje, kavica na kanalu, kobase u Hemi, malo šopinga, porcija onog finog krumpira… Ništa posebno, a opet jako posebno. Čak sam i fotkanje smanjio na minimum pa će biti samo par postova :)
Sve pametno kaj sam imao za reći sam već rekao u prošlogodišnjim postovima pa ako vas zanima onaj tekstualni dio onda kliknite ovdje i bacite oko na moje amsterdamske doživljaje iz 2007., 2008. i 2012.
I ove godine sam propustio gay paradu za samo jedan dan. E to bi bila galerija. Takvih likova, kostima i slavlja se ne viđa često.
Grad je standardno krcat turistima, a travnate površine po sunčanom vremenu stenju pod okupacijom domaćih i stranih posjetitelja.
Od mog zadnjeg posjeta velika je novina ponovno otvorenje Rijksmuseuma, najpoznatijeg muzeja u gradu koji se dugo renovirao. Imali smo cunning plan posjetiti ga, ali visoka cijena karte za nešto što nas u biti ne zanima nas je preusmjerila na šetnju okolo muzeja i u mali parkić do muzeja.
Na Damu gužva kao i obično. Golubovi lete i seru, ljudi čekaju u redu za Madame Tussauds, naslikavaju palaču, sjede oko Unitya, kupuju u Bijenkorfu, a ulični zabavljači skupljaju sitniš da isplate svoje maskiranje i naslikavanje s klincima.
U Amsterdamu ćete vidjeti i čudan način proslave djevojačke večeri. Naime postoji neko vozilo s pedalama, nazvat ćemo ga veliki bicikl na koji natrpaju cure koje slave i tjeraju ih da pedaliraju te tako pokreću taj bicikl. Taman su se stale na mostu na kanalu pored nas i po zadihanosti i padu vesele atmosfere bi rekao da je to jedan mazohistički način proslave djevojačke. Istina je da je taj bicikl ujedno i veliki šank i da se stalno cuga, ali meni to više liči na galiju nego veselo pedaliranje.
Vrijeme je bilo raznih raspoloženja pa su takve i fotke. Za one sa lošijim vremenom i sivijim bojama sam koristio neki Polaroid filter u obradi dok je za one sunčane bio dovoljan našerafljeni cirkularni polarizotor.
[justified_image_grid ids=”15310,15311,15312,15313,15314,15315,15316,15317,15318,15319,15320,15321,15322,15323,15324,15325,15326,15327,15328,15329,15330,15331,15332,15333,15334,15335,15336,15337,15338,15339,15340,15341,15342,15343,15344,15345″]
No Comment