Prava ljepota Škotske je u njenoj prirodi izvan velikih gradova i hrpe turista. U njenim jezerima, brdima, livadama i dvorcima. Edinburgh je prekrasan grad pun zanimljivosti i turističkih atrakcija, ali za upoznat pravu Škotsku se treba odmaknut od velegrada.

 

Naš prvotni plan je bio da rentamo auto pa odlazimo na jednodnevne izlete. S autom smo obišli i veliki dio Irske i to je bilo prekrasno iskustvo. Problem je naravno iskrsnuo u ponovnom privikavanju na kontra stranu u gradskoj vožnji. U Irskoj smo imali auto 2 tjedna pa se čovjek stigne i priviknuti na sve te promijene, a također smo se odmah odmakli od Dublina na autoput i seoske ceste što je znatno lakše od gradske vožnje. Tu ne bi imali tu fazu privikavanja i morali bi stalno biti i po brdovitom i kišnom Edinburghu po čijim cestama plaze i suicidalni turisti pa smo odustali od rent-a-car varijante.

 

Ostaju vam vlakovi i javni prijevoz odnosno organizirane turističke ture. Na takvu jednu turu smo se i mi odlučili. Ponuda je velika i na vama je da se odlučite između agencije i rute koju nude. Nama je grah opal na Timberbush tours , a tura koju smo odabrali zove se West Highland Lochs, Mountains & Castles. Cijena ovakve avanture nije mala za ovu konkretno iznosi 38 funti. Kad se to zbroji za nas troje mogli smo rentati auto, platiti benzin i ići i stajati gdje i koliko želimo. Samo da je bilo više hrabrosti :)

 

Plaćanje se naravno može izvršiti online i na vama je samo da dođete na dogovoreno mjestu točno na vrijeme, sjednete u udoban bus i slušate svog vozača/vodiča. Za neke ture idu nekakvi manji busovi za 15 ljudi dok je nama očito zbog popularnosti ove rute došao nešto veći bus.

Naš vodič Mark je Škot što me posebno razveselilo jer mislim da ne bi bio neki doživljaj da mi npr. Pakistanac priča o ljepotama Škotske. Iako mu se osjeti o naglasak moglo ga se najnormalnije razumjeti pa nije bilo nikakvih problema kao npr. u dućanu gdje tetu nisam razumio apsolutno niti jednu jedinu riječ. I tako par puta.

 

Krenuli smo u 9:15, predviđeno vrijeme povratka je oko 19 sati dakle 10 sati vozikanja i prirode i društva.

Mark svoju druželjubivost, blagoglagoljivost i smisao za humor pokazuje čim je okrenuo ključ našeg Mercedes Benza pa sam odahnuo da će nas udaviti neki propali stand up komičar.

Nakon pomalo usporenog izlaska iz grada dolazimo na autoput i vozimo se prema našoj prvoj stanici, a to je dvorac Doune. Ljubitelji Monthy Phytona će ga vjerojatno prepoznati po onoj sceni iz Svetog grala kada katapultiraju kravu sa zidina dvorca dok će ga oni nešto mlađi povezati sa Igrom prijestolja.

Ulaz u dvorac se naplaćuje 5£, a nije nam se činilo nešto previše zanimljivo za dodatno ulaganje pa smo napravili lagani krug oko dvorca, otišli na WC i htjeli se uputiti malo niže selo koje dijeli ime sa dvorcem. E sad tu dolazi do problema jer je vrijeme zaustavljanja bilo 40 minuta pa teoretski ili idete do dvorca ili sela što je prava šteta jer je selo prekrasno. Većina ljudi je ostala kod dvorca, a mi smo se ipak odlučili ubrzat korak i barem kupiti kavu u lokalnom kafiću i trk natrag. Stiglo smo na vrijeme, ali tužni jer se nismo mogli duže zadržati.

 

Kada gledate sve te brošure za turističke ture uvijek ćete vidjeti tzv. highlands cow, presmiješnu lokalnu kravu koja ima šiške prek očiju ko onaj cucak Barney iz crtića. Kada nam je Mark rekao da ćemo se nakratko zaustaviti kod nekog lokala bio sam oduševljen da ću vidjeti i tu čupavu Pisavu i napraviti par portreta. No zaustavili smo se na nekom parkingu pored birtije, a pored birtije nekakav boks sa 3 izmrcvarene deprimirane krave. Naravno svi mobitelaši stali u prve redove i udri slikat tako da od mog Highland Pisava foto sessiona nije bilo ništa.

 

Nakon doslovno 5 minuta se trpao natrag u bus i po broju najava dolazimo do svijetle točke našeg izleta – ručka. Ne znam da li ljudi inače toliko žude kako bi stali i jeli i da im je to najbitnije u cijeloj Highlands priči, ali ovo je stvarno najavljivano kao da nas Nessie čeka iza ugla. I stižemo mi u Green Welly Stop na veliki parking gdje već uhodano staju svi turistički busevi i slučajni prolaznici baš kao kod našeg Macole.

Zaustavljanje traje sat vremena što je na knap i za ručak jer se dugo čeka u redu. Okolo se nema bog zna kaj vidjeti pa ako ne planirate jesti onda možete malo zujati u šoder i disati friški zrak.

 

Mark najavljuje našu slijedeću stanicu, poznati dvorac Kilchurn. Ali nije to posjeta dvorcu nego 5 minutno zaustavljanje uz cestu i fotkanje dvorca tamo negdje u daljini.

 

Dvorac Inveraray je naša slijedeća stanica. Već pri dolasku Mark nas upozorava da se upad u dvorac naplaćuje 8£, ali da naravno nije obavezan i da možemo otići do istoimenog sela ako ne želimo u dvorac. Mi smo opet odlučili preskočiti plaćanje dvorca misleći i njega obići okolo naokolo pa onda do sela. Međutim ovaj dvorac nije tako pristupačan i za bilo kakav prilazak i fotkanje morate platiti tih 8 funti. E nećete razbojnici. I odosmo mi do sela. Ovdje se komotno može boraviti satima ako uključite i obilazak dvorca, ali nam je na raspolaganju opet bilo samo sat vremena. Kad na svakoj stanici uključite i pišanje i hodanje do sela i natrag ostane vam možda malo više od pola sata. I baš kao i Doune i Inveraray je prekrasno malo mjesto tik uz jezero Fyne koje po prekrasnom vremenu koje je nas pratilo svakako zaslužuje duži boravak.

Na brzinu je prošao i ovaj sat te smo opet u busu. Po putu stajemo na jednom vidikovcu – Glen Croe. Pogled prekrasan, ali pogađate tamo se zaustavljamo samo na 5 minuta.

I evo nas opet u busu na putu za Luss odnosno do obale najvećeg škotskog jezera Loch Lomonda. Tu smo dobili punih 20 minuta, ali treba i pišat pa čekat u redu tako da imamo 10 minta trka oko jezera. I kako to biva na mojim putovanjima nabasali smo i na svadbu pa sam…opalio mladenku :)

Inače Loch Lomond se spominje i u poznatoj škotskoj pjesmi „The Bonnie Banks o’ Loch Lomond“ koja se tumači na razne načine a ja ću ukratko prenijeti verziju našeg vodiča Marka. Zli Englezi uhvatiše dva škotska vojnika, starijeg i mlađeg i kažu im da se dogovore kojeg će ubiti. Stariji kaže da je on već dosta proživio i da će žrtvovat sebe. I tako i bi. Ali je prije smrti napisao pjesmu i dao mlađem vojniku. Najpoznatiji je definitivon refren koji kaže

 

O ye’ll tak’ the high road, and Ah’ll tak’ the low road

And Ah’ll be in Scotlan’ afore ye

Fir me an’ my true love will ne’er meet again

On the bonnie, bonnie banks o’ Loch Lomon’

 

I tako lagano napuštamo Loch Lomond i vraćaom se doma sa još jednim…da da petominutnim zaustavljanjem. Ovaj put s ceste fotkamo dvorac Stirling u daljini na brdu.

I to bi bilo to…sad stvarno idemo natrag u Edinburgh i privodimo ovo desetosatno putovanje kraju.

 

Kako zaključiti ovo? Da li se isplati? Apsolutno. Sve van grada je stvarno prekrasno i treba to vidjeti, a usput ćete naučiti puno zanimljivih detalja koje možda niste znali poput toga da Škotska ima oko 33.000 jrezera, koja su zbog tla većinom crna, da u Škotskoj postoji samo jedna otrovna zmija, da pravi kilt dođe oko 2500£ itd., ali ne treba očekivati lijepu opuštenu turu nego japansku brzinsku turu. Ili trebate jednostavno odabrati neku turu sa manje zaustavljanja pa više uživati na odabranim mjestima.