Ovakvih pitanja, ponižavanja i nadmudrivanja se naslušao svaki fotograf koji je barem nekoliko puta htio naplatiti fotkanje. Svi mi ćemo uvijek probati spustiti cijenu, ali masovnim širenjem digitalije i činjenicom da svaki panj u džepu ima mobitel sa fotićem je malo ozbiljniju fotografiju dovela na niske grane.
Uvijek će klijent imati nekog rodijaka ili susjedovog malog koji to može skoro pa besplatno napraviti. A opet on je iz nekog razloga zvao vas. Zašto onda taj susjedov mali to ne poškljoca na brzinu i malo se poigra u Photoshopu i svi sretni i zadovoljni? Da li mu se vaše fotke ipak više sviđaju ili je mislio da ćete biti još jeftiniji od malog Perice? Kad sam već spomenuo igru u Photoshopu, igra li se kirurg tamo malo skalpelom ili on neki vrag ipak radi? Igra li se mehaničar alatom u garaži ili ipak ima neko znanje i iskustvo i radi posao? Zašto je rad u Photoshopu redovno nazvan igrom?! Pitajte beauty fotografe nakon 5 sati obrade jedne fotke da li su se dobro naigrali u Photoshopu i vjerojatno će vas umlatiti Wacomom i zabiti onu olovku u vaše beživotno tijelo.
No vratimo se sastanku sa našim potencijalnim klijentom. On bi dakle kvalitetu fotki koju je vidio na vašem webu, al bi to platio 100kn ili još bolje on bi kompenzirao…uz vašu nadoplatu. Vi pokušavate objasniti da je za tu fotku potrebno vremena, truda, opreme, znanja, iskustva…ali on čuje samo konačnu cijenu i pada u anafilaktički šok. Nakon što ste jadnika u zadnji čas spasili improviziranom traheotomijom nastavljate sa daljnjim pokušajem da mu objasnite kako to nije baš škljoc škljoc i da to nije igra i da bi vi od nečega trebali otplatiti tu opremu, a ne bi bilo loše ni da pojedete nekaj. Ne prolazi ni to pa pokušavate povući paralelu i postajete malo bezobrazniji. Postavljate pitanje kako mu nije puno tražiti 100€ za jedno noćenje u apartmanu koji je naslijedio od pokojne babe i u koji nije uložio ni kune. Kako mu je za vaših par sati posla užasno puno dati par stotina eura,a time ulaže u daljnju promociju babinog apartmana, a za jedno noćenje će bez problema uzeti 100€ i još će vam kao pravi ugostitelj Balkanac naplatiti i 5€ dnevno za klimu ako je ima. Ali kaj je 100€ po noći za luksuz koji dobijete. Tu su redom deke iz 2. svjetskog rata, umjetnički raspored vlage na zidovima kakvog se ne bi posramio ni Edo Murtić, antikni Primaco namještaj, beštek sa babine svadbe, crno bijeli Rudi Čajavec preko kojeg je diskretno nabačen zadnji tabletić koji je baba umornim artritičnim rukama napravila zadnjim atomima snage prije nego je pala i rekla „oderite ih, majku im njihovu turističku“.
Ako ste pametni lijepo ćete se zahvaliti na interesu i uputiti nesuđenog klijenta natrag na njegovog rodijaka ili malog Pericu. Ako ste pak gladni Hrvat onda ćete se morat naguzit i zadovoljit onime što ovaj nezahvalnik nudi.
Takvih primjera je bezbroj, od salona za masažu koji znaju pola sata masaže naplatiti 300 kn ali se sablažnjavaju cifri od 2.000 kn kuna za fotkanje njihovog interijera, pa u to pokušavaju ubaciti još malo snimanja videa, pa pronalaženja modela o svom trošku itd.
Svadbeni fotografi se pak znaju boriti sa mladencima koji će dat zadnju paru kako bi rentali limuzinu ili ubacili desetu vrstu kolača, ali će se grčiti kad treba platiti nešto što ostaje do kraja života njima i uzvanicima.
Ne kažem da su sve cijene svih fotografa opravdane, ali ljude obično nije briga kako se to točno dođe do kvalitetne fotke u svim uvjetima.
Ajmo sad pogledati osnovni cjenik opreme koja je potrebna da se napravi fotka i da ta fotka dođe do klijenta. Dakle kako bi pouzdano mogli raditi trebaju vam dva aparata, osim ako se ne želite blamirati ako vam na lokaciji nekaj zašteka. Treba vam i set kvalitetnih objektiva koji pokriva raspon od cca 17mm do 200mm, treba dodati i barem jedan fleš, stativ, foto torbu, kompjuter na kojem se to obrađuje, hardovi za backup…). E to su samo troškovi opreme. Uzmite u obzir da se fotograf uglavnom kreće autom, da taj auto treba kupiti / održavati / točiti / parkirati. Ako ste na terenu treba i pojesti i popiti nešto.
Idemo sad to zbrojiti i doći ćemo do 92.300 kn, pa ćemo od toga napraviti jedan kredit na recimo 4 godine, pa ćemo uz kamatu od 10% dobiti mjesečnu ratu od 2100kn. Dakle samo da otplatite opremu trebate se svaki treći dan sljedeće 4 godine naguziti ovima kaj bi vas plaćali 200kn po nekom eventu/apartmanu… Problem je kaj kod nas nećete naći posao svaka tri dana, a na kraju krajeva cilj je zarada, a ne samo plaćanje kredita za opremu. Kad bi tu cijenu od 200kn digli za 100% dođemo do 400kn. Sad računajte da event traje npr. 3 sata sve skupa i da imate 3 sata obrade fotografija i 1 sat vožnje. To je 7 sati sve skupa za 400 kn odnosno cca 55kn satnica.
Ali ajde sada pozovite majstora da vam zategne par šerafa na bojleru pa ćete mu za pola sata platiti 200 kn. Kad odete kod nekog vulkanizera u neku šupu, za 20 minuta koje potroši na zamjenu 4 gume ćete platiti minimalno 160 kn itd.
Da li se i dalje fotografiranje eventa za 1.000 kn čini strašno skupo?
E ovo gore su računice za neki osnovni set. Dole je popis neke malo egzotičnije opreme koje fotografi nerijetko imaju. Sad dodajte nekaj od toga na onaj start paket pa računajte dalje.
Sad bi fotograf trebao nešto i zaraditi odnosno naplatiti i svoje znanje, trud i vrijeme, a mi nekada zapinjemo već na prvoj točki gdje se ne mogu platiti ni putni troškovi i otplata opreme. Npr. treba pofotkat apartman u Splitu. Benzin i cestarina tamo i natrag su cca 1.100 kn, potrošit ćete 100kn da nekaj pojedete i popijete kavu, 8 sati vožnje, par sati fotografiranja i par sati obrade. Ako kažete 3.000 kn za taj posao dešava se scena iz trećeg odlomka, a ako idete ispod toga praktički radite bez zarade.
Još nekako mogu shvatiti kad je problem izdvojiti više love ljudima koji žele npr. obiteljske portrete, ali kada mi ugostitelji škrtare na fotkanju hrane i radije stavljaju fotke okinute mobitelom ili one neke stare komunističke apšisane na suncu ili se pak dovinu skinut sa stocka ili ukrast sa neta fotke koje nemaju veze sa njihovim jelovnikom. To su ljudi koji zarađuju na hrani, a ne žele uložiti u to da ju prodaju. Nikako da shvate da je to prvi kontakt sa mušterijom i da bi ta fotka trebala izmamiti sline i natjerati ga da dalje prolista jelovnik i da na kraju sjedne tamo i potroši nešto love.
Ne shvaćaju to ni ovi kaj bi rentali babine apartmane ili čak i hoteli. Ne trebaju njima fotke jer mi imamo najljepše more na svijetu.
I dizajneri namještaja misle da je skroz OK ako to oni pofotkaju mobitelom jer shvatit će ljudi kak to izgleda.
Vani je takvo razmišljanje sve više zatrto pa tako npr. agencija AirBnB plaća fotografe, odnosno nudi iznajmljivačima apartmana fotografe o svom trošku, a sve kako bi potencijalni kupci imali što bolji i ljepši uvid u njihovu ponudu. Naravno ne moram spominjati da dosta naših iznajmljivača ne iskorištava taj poklon nego svejedno stavljaju svoje fotke koje su opalili mobitelom.
Dodajmo ovoj cijeloj priči da su fotografi često izloženi i raznim vrstama opasnosti, nekad manjim nekad većim. Tako npr. nije baš svejedno fotkati rally kada je u svakom trenutku moguće da vas pogodi jureći auto ili neki dio koji je pao s njega. Na nogometu također možete lako dobiti loptu u glavu ili opremu, mogu vam lako uklizati igrači u punom trku ili vas sa ovakvim komadom željeza ubiti idiot s tribine.
Na koncertima po klubovima je naša oprema izložena masi ljudi koja se nagurava, pivama koje lete po zraku i sličnim divotama. Slično je i pri fotkanju noćnog života po klubovima.
Probajte otići fotkat skijanje pa se s punom ratnom spremom penjati po snijegu i ledu i onda satima mirno stajati ukopan u snijegu da bi dobili dobru fotku.
Za kraj opet moram pitati da li je fotografiranje stvarno toliko precijenjeno i svi fotografi su milijunaši ili je ipak situacija malo drugačija?
20 Comments
Sve je lijepo opisano, no na žalost to je višemanje ista priča (da ne kažem možda i prijevod) jednog engleskog teksta kojim sam pročitao prije nekih dvije godine. Nadam se da u fotografiji imaš više inovativnosti i originalnosti. Pozz
Znam da Ivici neće biti drago što se petljam, ne mislim mu biti niti on treba odvjetnika. No jednu stvar valja primjetiti. Daklem, neka jalna sitna duša slovenska je navodno (jer kako da znamo kada nije podastro ni link ni bilo kakav dokaz o toj tvrdnji) pročitala neki sličan a možda i isti tekst na engleskom (!?) negdje u bespućima interneta i sada na osnovu te proizvoljnosti, da ne kažem laži, izvodi konstrukcije o prepisivanju i manjku inovativnosti kod autora teksta (sic!?) i to sve piše naravno pod pseudonimom, jer kako će papak nego – anonimno. Nema šta, mene si uvjerio da je Ivica bezobzirni plagijator i prepisivač koji je nakon propale karijere fotografa odlučio uzeti kolumnistima kruh iz usta.
Ima puno tekstova na tu temu, nema potrebe optuživati i vrijeđati čovjeka ovak ni u obrani autora. Ne znam po čemu si sada pametniji od njega.
Draga Marija, za mene anonimac koji bez ikakvog dokaza optuži čovjeka za prepisivačinu (jer nije rekao poput tebe “ima puno tekstova na ovu temu”) nego je eksplicite zazvao prepisivanje već postojećeg teksta na engleskom jeziku, nije – čovjek, nego internetskim riječnikom rečeno – troll. Ima puno tekstova na ovu temu? Ma da (sic) !? Eto ja baš mislio kako je ovo prvi i savjetujem Ivici da patentira temu u zavodu za patente. Daklem, da završimo ovu priču bez poante. Pisati o naširoko poznatoj temi je jedno, a potpisati prepisani tekst je sasvim drugo, i tu treba znati razliku.
Mihael, covjek koji odmah zakljuci o takvom covjeku da je slovenac (?) i papak, meni nije veci covjek, i također nema poantu.
O moj bože :D. Rekoh da čitava ova “rasprava” nema poantu, a to što ti misliš da sam ja donio zaključak kako je on “slovenac” me može samo nasmijati i dati mi do znanja da nisi čula pjesmu “Slovenska” od Đorđa Balaševića na čiji stih je moj upis bio paradigma. No dobro. Pozdrav.
Meni se čini da TI nisi zapamtio Đoletove stihove, ili ih ko većina izvrćeš kako ti paše. Fuck my life i ovakve rasprave.
A siroče
Autor je ovaj tekst napisao sa jako puno (opravdane) gorčine. Nitko za nas fotografe neće promijeniti tu situaciju, to moramo mi sami…
Bravo Tom
Odličan tekst i primjeri…..
Mlade plaćaju frizuru 300-1000 kn, radno vrijeme takve frizure 3-4 dana, I onda im je fotografija skupa !
Fotografija ostaje do kraja života i prelazi u nasljeđe našim nasljednicima.
Nakon “Katarine” stanovnici New Orleans-a su najviše žalili za fotografijama koje su izgubljene u poplavama. Nakon rata u Hrvatskoj i BIH puno ljudi je postavilo pitanje da li je preživjela koja fotografija na ruševinama njihovih kuća!
Video je još gora priča…
Cijena im je uvijek visoka..ali kada nemaju fotografiju vjenčanja, djece onda su svi fotografi krivi. Lopovi jedni, ne znaju koliko bi tražili za fotografiju !!! Sram ih bilo !
Osobno, nikad se ne predstavljam fotografom
iako mi je to sastavni dio posla i još sastavniji dio mojih izdavačkih
zamisli i produkata, dok fotografije koje snimam držim tek dokumentarnim
uratcima, možda malo specifičnijim i življim – hebi ga,
VIVID kao da j eizmišljen za mene – i ništa više, al’ ni manje …
Odavno sam rješio dilemu kako se postavit prema onima koji vele “pa mi
to imamo tamo i tamo za toliko i toliko (manje)” i štogod sličnog,
jednako tupastog i nezaboravnog. Najozbiljnije odgovorim da bi najbolje
bilo da odmah odu tamo, jer ni ja ne bi platio nekom nešto što na drugom
mjestu košta višestruko manje …
Obično mi za nešto snimit
treba vrlo malo vremena, oprema je odlična, gornji poluprofesionalni
prosjek (D800, D700, Nikon17-35, Nikon28-300, te 2xSB900/910, manfrotto
055) i volje dovoljno za svaki izazov … I onda – iako se na upite i
narudžbe baš i ne obazirem jer mi sve to treba u pravilu tek za svoje
zamisli i projekte – pojave stručnjaci koji se iz nekog svojeg
sladostrašća i samozadovoljavanj atrude sve omalovažit … A ja i tako
već dovoljno taj dio svojih talenata i sam omalovažavam, držeći ga
rutinom, nikad i umjetnošću, no to zahtijeva d(r)ugu elaboraciju kojoj
sad tu nije mjesto …
Uglavnom, najsvježije: veli jedna
nadobudna predstzavnica jedne – vjerojatno među najgorim Turističkim
zajednicama na obali i otocima – objašnjavajući zašto bi im i ja i svi
ostali zapravo trebali besplatno ustupit svoje fotografije: “ALI MI ĆEMO
VAS POTPISAT, ZNATE …”, izvalivši to kao krunski argument zašto bi ja
trebao biti presretan za tu sumnjivu čast …
Kako ja žene –
ako ne moram – obično ne častim glupačama (pa i kad jesu), ovu curu
nisam počastio time samo zbog roditelja koje joj poznajem, ne zbog
cijelog općinskog i TZ vrha koji je bio nazočan sastanku. I upitah je:
Hoću li ja s tim potpisom pod sliku moć’ svake godine ulupat najmanje
šest tisuća dolara (redovito) ili izvanredno i više u opremu koju
naručujem iz USA? I hoću li tim potpisom platit Cessnu ili Citabriju
kojom želim poć’ snimit nešto iz zraka? Odgovor ne dobih. No, ta ista
TZO je – unatoč trogodišnjem mojem kontinuiranom snimanju i pravljenjem
redikula od sebe – uzela fotografa izvana, koji je u dan dva posnimo
mjesto na način na koji se jedino i može posnimit u dan, dva. istinaBog,
ja im svoje fotografije nisam htio ni prodat, jer nisam stručnjacima
želio oduzet njihovu pinku koju oni imaju u svemu što rade,a što im ja
nikad ne bi dao … Kako ta TZO i tako već godinama postoji zbog pranja
love a ne zbog promocije turizma u općini, ne dvojim da sam dobro učinio
…
Još jedan primjer. Ne tako davno sam načelniku te općine
donio nekih 250 biranijih fotografija isprintanih na vlastitom
najmodernijem Xerox digitalnom tisku, neka mu se u općini nađe kad mu
naiđu neki gosti, investitori, delegacije, tko god … Sve gratis, ali
isključivo za pokazivanje, ne za išta drugo. I jednom kad sam donio
nešto drugopokazat, tu je bio i jedan tzv. novinar iz jedne susjedne
općine i predamnom tom istom načelniku – inače diplomiranom inženjeru
koji bi trebao znat neka pravil ai uzance – uručuje CD sa skeniranim
svim tim mojim fotografijama, što je vjerojatno učinio i za sebe i tko
zna koga drugog u kopijama … Od svega me najviše žalostilo što jedan
tako obrazovan načelnik nije znao da j aveć posjedujem digitalne zapise
tih digitalnih snimaka i da se skeniranjem od njih samo učini s.anje …
A o moralnom i čak autorskom dijelu priče i da ne govorimo …
Uz ispriku na dužini ovog mojeg iskustva, sreća je samo u tome da mi
fografija nije sredstvo preživljavanja. Tko me pozna zna da je od mene
uz pametno objašnjenje može i besplatno dobit, no banditi koji će s
jedne strane galamit da sam lud s cijenama (a što nisam), a s druge
vadit lovu namijenjenu za turističku promociju općine i mjesta sebi u
džep neće sve da ih ipreplate.
Očekujući da iste uskoro po
svakom kaznenom pitanju pojeste mjerodavni, sve vas srdačno pozdravljam
uz prijedlog da ne rasprodaju svoja djela, a oni koji ih nisu spremni
platit, neka i dalje snimaju mobitelima, idiotima, čime hoće …
Hvala na opsežnom i suvislom komentaru,
Čuj “kako mu je za vaših par sati posla užasno puno dati par stotina eura”
NEMOŽE SLIKA VRIJEDITI VIŠE OD 100 EURA !!!!!!
Poslao bi ja tebe na bauštelu da radiš za 18 kuna po satu, nakon toga bi i za 50 kn prodavao fotke.
Ti radiš na baušteli zato jer imaš završenu samo osnovnu školu, ili si možda jedva dogurao do neke strukovne, ali doseg razmišljanja ti ne ide dalje od lopate.
Sigurno imaš i neki bolji mobitel s kamerom od 8MP i misliš kako si iznenada postao fotograf, jer na mobitelu imaš sve potrebno, pa samim tim smatraš kako su svi, koji su za foto aparat i dodatnu opremu platili minimalno 30-40 K kuna, totalni idioti.
Nema smisla .
Objasnjavat.
Nisam fotograf u drugoj sam bransi , ali odavna sam odustao objasnjavat ljudima da ja ne
naplacujem samo amortizaciju alata ,vrijeme i trud vec i ogromno iskustvo .
Prestao sam objasnjavat vec nakon , hm. drugog puta :)
Kaze slikar dodje klijent i kaze kolko slika ,kaze on : 1500 E .
Uf pa to je puno vi ste to crtali mozda 4 sata .
A to sto se on skolovao 30 god da bi dosao do te cifre koja i nije tako velika to je manje bitno :)
tko ce te htjet za fotografa zna to cijenit tko nece ionako neces tu nista naplatit zasto objasnjavat .
Aha inace i ja sam drusyja angaziro za sitni poslic cijena mi je bila manje bitna jer sam posao dobro naplatio .
Svi koji su vidjeli fotke su rekli da su super .
Obicnim smrtnicima je mozda njegova fotka skupa ali ako je za posao nisu mi jasni ljudi koji ne zele ulozit u svoj posao ali to su ionako balkanska posla vec desetljecima .
Kao npr. imamo puno majstora koji rade s busilicama,pilama isl alatom koji kosta 59-150 kn i kazu pa sta jeftin je kad rikne kupim drugi lol.
A to sto se s tim alatom trostruko muce da naprave posao ,rezultat alata je mizeran nije bitno bitno da je on naplatio .
A mozda da iskesira npr 3500 kn za hilti koja ce radit izmedju 15 i mozda 50 god .
Ali cak meni se svidja da ima toliko fusera i slijepih ljudi ja cu imat vise posla i uvijek biti s kvalitetom za 3 nivoa vise :) .
Bravo sve si dobro opisao i nije bitno da li si prepisao ili ne, kod nas niko ne cijeni trud nekog drugog a svoj posao diže u nebesa
Meni je bitno da li me neki panj neopravdano optužuje za prepisivanje, ali budala će uvijek biti pa se ne mogu time previše zamarat.
Kaj se teme tiče, to je klasika. Svi su škrti kad treba platit, al pohlepni kad treba zaradit. I to se neće promijeniti.
Odlično! Mene je jedna gospođa za fotografiranje interijera napala kad sam joj rekla da šaljem fotografije putem maila, te da bi ja njoj trebala otići kupiti usb, prebacit na usb i donijet joj te fotografije. Ah, šta da kažem…