30 godina Psihomodo Popa

30 godina Psihomodo Popa

Kako ste mogli primijetiti osjetno sam smanjio fotkanje koncerata zbog debilnog stava organizacije, menadžmenta bendova i samih izvođača koji postaje sve bahatiji i ufuraniji. Divan primjer je nedavni koncert jazzerice Cassandre Wilson koja je prijetila prekidom koncerta ukoliko neko bude snimao koncert mobitelom, a fotografi su naravno dobili odbijenicu ali tek nakon što su došli na sam koncert.

 

Ali za neke koncerte cu se još dat klistirati. Jučer je bio jedan od tih. Psihomodo Pop je slavio 30 godina postojanja, a kako sam ih više puta gledao, ali nikad fotkao  mislio sam da ne bi bilo u redu da ovo propustim.

 

Gobac je u svom stilu najavljivao slavljenički koncert za koji je obećao da će biti spektakl. Koncert se i rasprodao, ali na moje čuđenje nije bio u velikoj nego maloj dvorani Dom sportova. Mislio sam da će bend tolikog staža uspjeti napuniti i Ledenu, ali ništa od toga. Ovo je ujedno I promocija novog albuma Ćiribu ćiriba. Moram priznati da ga nisam cijelog poslušao iako mi se smiješio sa polica DM-a za 89.90kn pored najvećih hitova MMK u narodu poznatijeg kao Mate Miše Kovača.

 

Psihiće slušam kak se veli cijeli život. Nisam baš bio u fan clubu, ali su uvijek bili tu negdje, kao naši Ramonesi. Kad mi se nije po ko zna koji put dalo slušat “I wanna be your boyfriend” ili “Oh, oh I love her so” ili  “Now I wanna be good boy” onda sam si pustil “Hej djevojko”, odnosno “Volim crtane filmove” i “Ne želim biti dobar”.

 

Bend stvara i svira 30 godina, ali su po meni prva dva albuma ono najbolje kaj su dali, a to se najbolje vidi i po reakcijama na koncertima iako sadašnja publika nije bila ni u planu dok su ovi albumi izašli.

 

Izlizao sam ja i kazetu Tko je ubio Mickey Mousea, tzv. dječji album. Sjećam se dok ga je sestra kupovala u Nami, a tata je samo pogledal onaj cover di Mickey mrtav leži sa sekirom u leđima i pital kojeg vraga to uzima.

 

Nakon njega sam još presnimio Unpljugd od šulkolege I nakon toga sam se pogubio u Sextasyjima, Debaklima i ostatku albuma. Svaki je imao par dobrih singlova, ali ih ne pamtim kao cjeline. Iako mi se Ćiribu ćiriba čini zanimljiv po onom kaj se vrti po radiju. Morat ću se vratit u DM.

 

Dado Gobac je jedan od onih likova koji se ne mijenjaju i ne dosade. Nije foler. Jednostavno je blesast i toga se ne srami niti se pokušava promijeniti i ponašati u skladu s godinama. A godina je već nabrao, pedeseta je stisla.

 

Da je za dobru zabavu i svirku pokazao je i prekjučer kad je nakon Mašinka (predgrupa) zajedno sa Tigranom, Šparkom i Bradom po ko zna koji put izašao na pozornicu i otvorio koncert sa Pinokiom. Ludnica je počela i potrajala do kraja koncerta koji je probio 2 sata. U tih 2 i nešto sata PMP je prošarao svoj repertoar tako da su svi mogli biti zadovoljni.

 

Kako je muzika.hr za koju sam fotkao bila pokrovitelj koncerta mogao sam ostati u foto pitu cijeli koncert što je pravo osvježenje nakon one jurnjave u prve tri pjesme. Ono što me nije oduševilo bio je prigušeni i “izgubljeni” vokal koji jednostavno nije dopirao u prve redove. Lako za mene kao fotografa, ali obično su na ogradi u prvim redovima ljudi koji vole bend i spremni su doći puno ranije da bi se tamo stali pa mi nije baš jasno da se vokal tako slabo čuo. Pretpostavljam da je situacija bila bolja u ostatku dvorane jer ne vidim da su se ljudi žalili.

 

Fotkanje sa samog ruba pozornice nije bilo baš pametno jer je Pirotehnika Mirnovec pometala vulkane i ostale pizdarije da tu i tamo nekaj pljunu pa ne bi baš bilo ugodno da budeš na par centimetra od vulkana iz kojeg suklja vatra. Inače sam često na vatrometima koje priredi Mirnovec i to stvarno zgleda OK, ali ovo na koncertu mi je bila varijanta Konjščinska ’93. Po dvorani lete one vještice, pa malo bez plana i programa zasuklja vatra, pa dim i sl. Mislim da je za koncert ovog tipa tak nekaj nepotrebno, ali eto bilo je i toga.

 

Izbjegao sam ranjavanje od vatre i ostalih čudesa, ali sam skoro dobio po posuđenom objektivu u trenutku kad je redar iz iznosio curu koja se onesvijestila u publici. Kako ju je zarotirao i krenuo prema izlazu tako su njene gumene onesviještene noge skoro izbile skupi objektiv.

 

Blagodati fotkanja cijelog koncerta su i mogućnost zamjene objektiva preko nekoliko puta pa sam tako kroz koncert više puta izrotirao 70-200 i 24-70, kao i fiš i 135icu pa je zato i nastala ova ogromna galerija ispod teksta.

 

No vratimo se na koncert. Bis je Psihomodo Pop otvorio sa Donnom, a na pozornicu se Gobcu pridružila Donna iz spota, odnosno Judita Franković koja je nakon malo pipkanja i plesanja Dadi poklonila još jedan grudnjak. Mislim da je Gobac od svih skupljenih grudnjaka tijekom karijere mogao napraviti dobar biznis da ih je prodavao u Japanu. Oni bi sigurno znali cijeniti i platiti nošeni grudnjak. Na kraju pjesme je Gobac Juditi dao pusu, pa se nije mogao suzdržati da joj kao pravi džentlmen poljubi još i ruku. Na kraju ju je sa pozornice ispratio kao Davor Gobac – na sve četiri sa glavom pod suknjom.

 

Od gostiju tu su bile I nove Napalm djevice, došli su i Klinci s Ribnjaka koje ja uopće nisam čuo, a koncert su i ovaj put završili sa Letećim odredom na kojem im se sa usnom harmonikom pridružio i stari prijatelj Lula.

 

Sve u svemu jedna odlična rođendanska zabava.

 

Previous post
Američki nogomet: Thunder Bowl
Next post
Nogomet: Dinamo - Rijeka
Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

No Comment

Leave a reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Back
SHARE

30 godina Psihomodo Popa