Samo sam jednom fotkao klizanje…davne 2006. kada se klizala 39. pirueta. Dolazak dvije najbolje klizačice na svijetu, Japanke Miki Ando i Južnokorejke Yune Kim bio je dovoljan poziv da se ponovno okušam u fotkanju klizanja pa sam posjetio 46. Zlatnu piruetu Zagreba.

Kako nemam pojma o klizanju došao sam samo zadnji dan na gala reviju za koju sam mislio da je neko veliko finale, a u biti je nastup koji se ne ocjenjuje i kliže ležerno. Tako sam umjesto očekivane popaljene rasvjete dočekao polumrak i reflektore svih boja pa sam umjesto na željenih par stotina ISO-a završio na 2500 odnosno 3200 sa nategnutih 1/500s.

Broj ljudi u dvorani bio mi je fascinantan baš kao i euforija i navijanje koje je vladalo tijekom svih nastupa. Navodno je iz Japana i Južne Koreje došlo oko 1800 navijača što je stvarno respektabilna brojka za tako veliku udaljenost.

Svi klizači su pobrali pljesak i vrisku, ali Miki i Yuna su stvarno dobile ovacije. Možda to nije ni čudo jer Yuna je doma već dobila svoj kip i jedna je od najbolje plaćenih sportašica svijeta.

Naravno ne treba ni spominjati da su cure i ovdje osvojile prvo i drugo mjesto.