63. po redu memorijal Borisa Hanžekovića – respektabilna brojka.

I ove godine  je su u Zagreb došla vrlo jaka atletska imena i ovaj put su bili oduševljeni mitingom, navijačima, gradom, organizacijom pa su neki odmah obećali da će doći i sljedeće godine.

Tada se najavljuje i povratak Usseina Bolta, ali su ga jučer dostojno zamjenili i Justin Gatlin, Mike Rodgers, David Oliver, Ryan Wilson…

Nama je ipak zvijezda večeri bila cura iz Dubrave, osvajačica svega kaj se nudi u bacanju diska, Sandra Perković. Sandra je bila na granici odustajanja, ali je ipak došla na natjecanje i unatoč ozljedi nastupila pred domaćom publikom. Počelo je dobro, ali je Amerikanka Lewis-Smallwood odlučila oboriti rekord mitinga pa je tako Sandra ostala na drugom mjestu, ali rezultatom u tim uvjetima ne treba biti nezadovoljna. Ipak, suze su potekle na izlasku iz stadiona.

Stadion je bio ispunjen, ljudi su navijali, vrijeme je poslužilo, tako da je to bio jedan odličan atletski dan u Zagrebu.

Fotkanje ovakvog spektakla je dosta dinamično jer se odjednom događa više stvari, možda čak predinamično :) Ovaj put sam se pripremio pa sam posudio 300mm f/4 i extender kako bi dobio neke normalne fotke, ali u suradnji sa sporim 5D MK II nije baš bajno ispalo. Puno škart fotki zbog sporog fokusa i malog FPS.

Ali kako je krenulo dobro da uopće imam fotke. Mislio sam napisati cijeli traktat, ali svest ću avanturu na par rečenica. Iako smo imali akreditacije za teren i markere na sebi, trebalo je 40 minuta da nas upute na pravi ulaz i puste na teren. Toliko o organizaciji, koordinaciji i profesionalnosti što se tiče foto dijela.