Maksimir, drugo kolo prve hrvatske nogometne lige. U goste Dinamu stigao je Zadar.

O posjetiteljima je teško pričati. Na radiju nakon utakmice rekli da je bilo 6.000, a u jednim novinama se spominju 3.000. Bilo kako bilo brojka nije bila zavidna. Jug potpuno prazan, na sjeveru doslovna šačica ljudi dok su istok I zapad bili stisnuti oko srednjeg dijela tribine.

Igra u prvom poluvremenu dosadna i naporna bez nekih velikih šansi. Štoviše toliko dosadna da sam ozbiljno razmišljao da u poluvremenu odem doma. U drugom poluvremenu kao što znate stvari su se pokrenule, Krama je uvalio prvi gol, da bi pred sam kraj tekme gurnuo još jedan, a pobjedu zaokružio Čop za 3:0. Iako se ovo na papiru čini kao lijepa pobjeda, Dinamo se mučio do tog prvog gola, a mislim da Zadar i ne bi trebao biti materijal koji će plave tako dugo držati u neizvjesnosti.

Na zadnjoj tekmi koju sam fotkao je bila Torcida pa se navijanje pokušalo svesti na međusobna podbadanja dok je jučer situacija bila drugačija. Mala grupacija BBB je nešto malo navijala i bodrila, ali je svaki njihov uzvik protiv Mamića dočekan sa glasnim fućkanjem sa zapada. I tako svako malo. Poslije sam vidio neke strance na izlazima. Njima sigurno niš nije bilo jasno.

Fotkanje ko fotkanje. Nadao sam se da će tekma početi ranije kako bi ulovio više dnevnog svjetla i kraću ekspoziciju ali bilo je li-la. Kako je tekma odmicala tako se sve više navlačio mrak, ali reflektori se nisu palili. Tek kad je počelo biti baš gadno za fotkanje sui h parcijalno palili. Mislim da ni do kraja tekme nisu bili kompletno upaljeni. Valjda se špara. Ili vole imati one odvratne sjene i ružne neusklađene boje na fotkama. Također me fotkanje sa sporim aparatom i 200mm na FF počinje sve više živcirati. Hoće li netko već početi iznajmljivati foto opremu (po relativno normalnim cijenama) pa da tu i tamo uzmem 300mm i fotkam ko čovjek?