Prošla je skoro godina dana od moje zadnje šetnje maksimirskim snijegom. Dan je bio sličan, put je bio sličan, pa su i neke fotke slične :)

Ali ovog puta je bilo puno vise snijega. Na nekim dijelovima i previše za normalno hodanje. Krenuli smo našim standardnim putem za šetnju / bicikl / fotkanje. Dakle od Avenija Gojka Šuška preko livada I mostića do četvrtog jezera, pa kroz šumicu do petog, a dalje stazicom do Vidikovca koji je debelo probio sve rokove za ponovno otvaranje, pa uz treće jezero do Švicarske kuće. Unutra je stanje kao u nekoj zadružnoj birtiji u nekom selu, pa samo produžili natrag do petog jezera i konačno do auta.
Prekrasna ruta po savršenom zimskom sunčanom danu. Sva ljeta i proljeća se mogu sakriti pred zimskom prirodom u snježnom pokrivaču. Fini svježi zrak za razliku od ljepljivog ljetnog, to je ono pravo.

Naravno idilu narušava ljudska stoka koja nije u stanju počistiti drek za svojim pesekima čak ni u ovim uvjetima kada može s lopaticom zagrabiti snijeg I baciti u stranu, dalje od ugaženog puta kojim ljudi hodaju. Al puno je jednostavnije ostaviti govno u snijegu da se razgazi. Ima i onih mentalnih invalida koji svoju djecu na sanjkama ne puštaju niz breg nego po stazi gdje ljudi hodaju i onda ih još bodre da idu dalje kada se zabiju u ljude.

Šetnja s fotićem je dosta opasna po tom snijegu jer su utabane stazice zaleđene i uske, pa bi bilo nezgodno sasuti se sa skupim aparatom na led.

Palac gore za zimu i snijeg u prirodi. Na cestama nije dobrodošao :)