[blockquote width=’100′]

Ah London you’re a lady

Laid out before my eyes

Your heart of gold it pulses

Between your scarred up thighs

Your eyes are full of sadness

Red busses skirt your hem

Your head-dress is a ring of lights

But I would not follow them

Your architects were madmen

Your builders sane but drunk

Among your faded jewels

Shine acid house and punk

[/blockquote]

Nakon dosta planiranja i usklađivanja godišnjih odmora na 3 strane dogovorili smo obiteljski posjet u London za Božić i Novu godinu. Mislim da nismo mogli pogoditi bolje vrijeme jer po onom kaj smo vidjeli i čuli London u Božićno vrijeme izgleda savršeno. I pjesma od Poguesa kaže “Christmas is your heaven”.

Postove ću pisati bez nekog reda, više onako kao neke zabilješke. Fotke su turističke, pa nemojte očekivati neku veliku umjetnost. Stativ na žalost nisam mogao strpati u torbu, a budući da smo po gradu uglavnom bili u obiteljskim šetnjama fotkanje se svelo na hodajuće okidanje.

Iako je London na glasu kao jako skup grad, uz malo šparanja, traženja povoljnih avionskih karata i smještaja može ga se posjetiti bez odlaska u višegodišnji kredit. Samo mala napomena, ostavite si tjedan dana za nabavku funti kod nas jer je to veći problem nego što bi čovjek na prvu loptu pomislio. Morate smanjiti apetite, ali onako jedan socijalni turistički posjet se može odraditi. Naravno ako želite potrošiti lovu to je još manji problem jer su tamo također i najpoznatiji i najskuplji dućani na svijetu. Na vama je da odlučite želite li kupiti jednu kuglicu za bor u Fortnum and Masonu za 14 funti ili ćete za iste novce pojesti skromniji ručak.

Sam dolazak u London je stvarno jeftin. Mi smo dvije povratne avionske karte platili oko 1800 kn, a mogli smo proći još jeftinije da smo ih kupili ranije. Toliko vas npr. košta i povratna vožnja autom od Zagreba do Hvara za dvije osobe.

Budući da smo mi imali smještaj kod obitelji ne mogu reći kako točno stvari stoje, ali bacio sam oko i vidio B&B kombinacije u centru Londona  za 82 funte za dvije osobe. I u centru ste Londona, većina stvari je na sat vremena šetnje, tako da ne morate trošiti novce na prijevoz. A tu je uključen i doručak koji je vjerojatno obilat da vas drži do večere. Npr. neka sobica na Hvaru vas bez problema može koštati 80 eura bez doručka. E sad vi ocijenite da li je London toliko skup.

Vožnja Easyjetom je bila očekivano stisnuta i ne tako udobna zbog zbijenog prostora, ali s obzirom na kratki let od cca 2 sata i nije toliko problem. Naravno za vrijeme leta će vam osoblje probati prodati i vlastitu majku, ali i to se da preživjeti. London ima 5 aerodroma koliko sam skužio. Mi smo sletjeli na Gatwick što je neka zlatna sredina. Od sjevernog do južnog terminala vas prebaci shuttle koji vozi svako malo tako da nema frke. Do grada je najbrže doći Gatwick expressom koji je direktan brzi vlak i za pola sata ste na Victoria stationu.

Već se tom prvom vožnjom može naslutiti koliko je London velika zvjerka. Sam grad ima oko 8 milijuna stanovnika dok sa okolicom prijeđe i brojku od 12 milijuna.

Malo mi je trebalo da se opet prebacim na otočki stil vožnje i kretanja jer ipak je prošlo 2 godine otkako smo bili u Irskoj. Iako nije mi do kraja leglo to prometovanje kod njih jer sve je nekako čudno, ljudi jure, svi pretrčavaju cestu na crveno, turisti redovno gledaju krivu stranu ceste kad prelaze iako je na podu jasno istaknuto Look left ili Look right. Na većini cesti u centru trake nisu baš najbolje istaknute, odnosno na nekim dijelovima nisu uopće nacrtane, tako da ne znaš jel to za jedan auto, dva ili čak više. Također su pravila oko ubacivanja malo različita, pa se jako dobro vidi koje aute ne voze Englezi. Svijetla na autima ne pala valjda do čistog mraka što je dosta iritantno. Ne znam koji je razlog tome. Zakonski ne moraju pa ih niti ne pale. Unatoč svemu tome nema puno trubljenja, psovanja, a Britanija ima jako mali postotak nesreća i smrti i ta brojka se još smanjuje.

Osim te prometne kulture koja mi se jako sviđa, dojmilo me se i kažnjavanje vozača koji se ne parkiraju u crtama. Mjesta u gradu je malo, pa se tako pazi na svaki centimetar površine.

Eto toliko za danas. Nastavak slijedi sutra.