Natpisi po novinama ovih dana o tome kako je rumeni Polančec udario fotografa u rame su me podsjetili da moram pogledati dokumentarac o jednom od najpoznatijih paparazza, Ronu Galelli. Moje mišljenje o paparazzima znate jer sam već pisao o tome, pa se neću ponavljati.

Film sam konačno pogledao danas i još jednom si potvrdio loše mišljenje koje imam o toj grani fotografije.

Galella nije fotkao nekakve pizdeke tipa Polančec ili neke kvazi pjevačice. On je fotkao najveće svjetske veličine, što glumačke što glazbene ili političke.

Njega nisu malo udarili u rame nego mu je Marlon Brando izbio zube, a Jackie Kennedy se s njim povlačila po sudu.

On je danas bogati čiča u svojoj 80. godini i ponosni je vlasnik oko 3 milijona fotografija slavnih ličnosti. Ima posebnu ogromnu prostoriju koja služi kao arhiva i preko nekoliko pomoćnika koji se brinu o samoj arhivi i bazi fotografija.

Ovaj dokumentarac nas vodi kroz njegovu bogatu karijeru kroz fotografije i kroz razgovore sa suradnicima i odvjetnicima i naravno njime samim. U njegovo vrijeme je stvarno bilo teško biti kvalitetan paparazzo. Nije bilo mobitela, interneta i dojave nisu mogle tako kliziti.

Kroz film nam otkriva i neke svoje tajne i cake, ali se lako zaključuje da je on čovjek sa jakim želucom i bez imalo srama jer to normalan čovjek ne može raditi. Npr. stajati pred kućom poznate osobe i čekati ko budala, a u međuvremenu napraviti rupu u ogradi od živice kako bi mogao gurnuti objektiv. Ili jurnjava gradom da prestigne neku limuzinu i dočeka ih na izlasku iz auta i sl.

Uglavnom koliko god ovo bila odvratna grana fotografije preporučam vama fotoljupcima da ga pogledate da vidite ipak jednu kultnu ličnost na djelu i hrpu dobrih fotki.