“So meet the boys from Kerry
and meet the boys form Clare
from Dublin, Wicklow, Donegal
and the boys of old Kildare
Some came from a land beyond the sea
from Boston and New York
But the boys who beat the Black and Tans
were the boys from the County Cork”

Iz Kilkennya smo krenuli do jednog Bed&Breakfasta uz Atlantski oceana blizu gradića Kenmare. Nismo se odlučili za sjeverniji put, pa preko Limericka, nego smo išli cestom prema jugu i prošli kroz Cork gdje smo stali na dva-tri sata kako bi popili kavu i na brzinu vidjeli grad.

Već prvo gubljenja pred gradskim rotorima je dalo naslutiti da je Cork veći grad. Zapravo, to je drugi po veličini u Irskoj. Gusti promet, gužva, velike zgrade, traženje parkinga, vožnja prva-druga-prva… sve to nije mi se svidjelo. Konačno smo našli parking na zadnjem katu nekog shopping centra s kojeg se pružao lijepi pogled na grad. Htio sam uslikati i panoramu, ali ništa od toga jer je ispred bila ograda. Šteta, bilo je lijepo vrijeme.

Spustili smo se do grada na kratku šetnjicu i upali u gužvu i na pješačkom dijelu. Po ulicama svirači, plesači, crtači, nema da nema. Prava kakofonija zvukova.

Na ulicama je bila i malobrojna skupina koja je protestirala protiv Izraela.

Po većim gradovima se također se mogu primijetiti i veći brojevi raznih rasa.

U gradu smo kupili i novi strujni adapter jer nam nije radio onaj koji smo ponijeli sa sobom od doma. Ja sam morao kupiti i čitač kartica jer sam bio uvjeren da sam izgubio onaj koji sam imao u ruksaku. Iznenadila me cijena čitača. Oko 30 eura je bila cijena za najobičniji Hamin šrot koji kod nas košta valjda oko 60kn. Poslije sam našao neki Fuji koji je bio 20 eura pa sam njega uzeo.

Napravili smo krug po užem centru i sjeli na kavu. U blizini je neki dečko svirao irsku muziku, a nešto niže je stari čiča sa svojim step cipelama lupkao po podlozi u ritmu irish jiga. Ja skrivam dvjestotku i vrebam na neki dobar portret, ali uzalud, gužva je prevelika.

Pušenje

Uspio sam uslikati samo ovaj „No smoking area“ znak jer naime Irska je prva zemlja u Europi koja je uvela zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima i koji je na snazi preko 5 godina. I pubovi su svugdje krcati, ljudi puše ispred pubova i to je to. Zanimljivo je kako su naši ugostitelji kukali već nakon mjeseca dana kako su im kafići prazni i da propadaju i da moraju otpuštati ljude i još razne stvari. Evo Irci imaju zabranu već 5 godina, a država i ugostiteljstvo još nije bankrotiralo, pubovi su krcati. Oni koji žele još više ljudi su na terasama postavili grijače, pa se može sjediti vani gdje se i u hladnijim mjesecima onda može sasvim ugodno pušiti i piti pivu.