15 dana, 2050 kilometara, desetak gradova,  oko 3000 eura, bezbroj prekrasnih pašnjaka, krava, ovaca, uvala, brda… to bi u najkraćim crtama bio naš medeni mjesec.
Irska je bila logičan izbor jer oboje volimo sve vezano za taj zeleni otok, pa smo ju bez razmišljanja odabrali kao destinaciju našeg medenog mjeseca, odnosno medena dva tjedna.
Odlučili smo se posjetiti što više gradića I mjesta pa je jedina varijanta bio rentacar iako mi se nije svidjela ideja vožnje na kontra strani.
Uspjeli smo okružiti cijelu Irsku po principu 2 dana u svakom mjestu.
Imam puno  toga za pisati i pokazati dosta fotki kojih bi bilo još više da nas je vrijeme više služilo, pa ću to sve razbiti u nekoliko postova.
U ovom prvom uvodnom će biti uglavnom tekst.

Put

Putovali smo Ryanairom iz Zadra direktno za Dublin. Ostale kombinacije se nikako nisu uklapale u financijski plan. Povratne karte za nas oboje su nas izašle oko 400 eura.
Loša stvar kod Ryanaira je to kaj svaka osoba ima po 15 kg prtljage. Svaka kila iznad se plaća 15 eura. Ukoliko putujete grupno prtljaga se neće zbrajati nego svaki kofer može imati max 15kg. Tako smo mi popušili oko 10kg prtljage u odnosu na Croatia Airlines, a ja sam morao kupiti veću torbu u koju mogu natrpati 15 kg. Ručna prtljaga je ograničena na 1 komad u ukoliko pređe dimenzije, naplaćuje se 60 eura. 1 komad znači I mala ručna torbica I veliki foto ruksak pa imajte to na umu.
Iz Zagreba smo krenuli autom, ostavili ga na aerodromu u Zadru. Unatoč visokoj cjeni parkinga, opet nam se isplatio put do dole. Imao sam najbolju namjeru kupiti mjesečnu parking kartu, ali mi je teta na šalteru rekla da dođem ujutro jer sada ne radi služba za mjesečne karte!?? Kaj bi ja sada trebao?! To naravno nigdje ne piše niti ti itko kaže. Mjesečna karta je 480 kuna,  a cijena za 15 dana je 700kn. Pisao sam im mail sa zahtjevom da mi odobre kupovinu mjesečne karte, ali se naravno nisu javili. Na kraju je sve ispalo OK jer su tete na šalteru dobile službeni dopis kojim mi se vidi čuda odobrila kupnja mjesečne karte.
Doma smo se par dana ranije checkirali, pa smo na aerodromu prijavili prtljagu. Htio sam prijaviti i foto opremu sa unaprijed pripremljenim papirom, ali čiča na šalteru nije htio čuti o tome. Nije mu se dao napraviti taj jedan potez rukom. Nisam se htio svađati i inzistirati pa sam produžio.
Nisam znao da Ryanair nema označena mjesta pa je na boardingu nastala gužva i naguravanje i trka jer tko prvi njemu djevojka, odnosno ako uđete zadnji nećete imati previše izbora. Ako putujete u paru, ne znači da ćete zajedno sjediti.
Avion me iznenadio. Letjeli smo sa Boeingom 737-800, koji je unutra bio više nego solidan. Puno bolji od Croatia Airlinesa iako sam čuo dosta ružnih stvari o Ryanairovim avionima, tipa sve pohabano, jadno, zaljepljene žvake svuda I sl.
Ako ste navikli na stjuardese komade u CA, ovdje to nećete doživjeti. Hrana i sve ostalo se naplaćuje, pa imajte lovu uz sebe ako ogladnite. Let traje oko 3 sata što je meni podnošljivo.
Oko 23h sata sletili smo na ogroman Dublinski aerodrom, koji je stvarno veliki iako nije toliko lijep kao npr. Schipol u Amsterdamu.
Nakon duže šetnje dolazimo do provjere na kojoj nas simpatični gospon na šalteru pita zašto smo poboga mu ostavili sunce I došli na ovu kišu. Nakon kraćeg ugodnog razgovora smo se taksijem uputili u Days Inn hotel blizu aerodroma kako bi prenoćili I ujutro krenuli dalje. Taxi do tamo nas je izašao 14 eura. Jedno noćenje 60 eura, ali doručak nije bio u cijeni, pa smo to veselje platili 15 eura. Hotel solidan, ništa posebno, imaju wireless internet.

Rent-a-car

Ujutro smo se hotelovim besplatnim kombijem uputili na aerodrom kako bi rentali auto.

Rentanje je posebna priča. Preko neta smo dosta unaprijed  gledali i gruntali kaj i kako. Ljudi su uglavnom preporučali Budget rentacar, pa smo i mi tamo gledali i fakat su imali najpovoljnije cijene i solidan izbor. Na dan kada sam htio rezervirati cijena je sa 600 eura skočila na 900 eura. Nisam mogao vjerovati. Par puta sam provjerio ali uvijek isto. Morali smo nači drugi rentacar jer je ovo bilo neprihvatljivo. Zaključili smo da je Argus rentacar naš izbor, naravno zbog cijene. Gledali smo i različite komentare po netu, ali u biti je svaki rentacar popljuvan, pa se nismo htjeli obazirati na te komentare i odlučili smo riskirati. Uzeli smo Nissan Micru automatik kako bi mi se bilo što lakše skoncentrirati na vožnju na kontra strain I kako bi izbjegao dodatnu muku šaltanja sa krivom rukom. Platili smo i dodatno osiguranje koje ulijeva neku dodatnu sigurnost. Na kraju smo saznali da Argus nije rentacar firma nego samo posrednik I da auto trebamo preuzeti od Europcara. Na šalteru smo predali papire I vozačku i narvno master card bez kojeg ne možete rentati auto. Morate imati I iznad 25 godina jer inače plaćate neke dodatne namete jer ulazite u rizičnu skupinu. Ako želite neki jači auto onda morate biti preko 30 godina. Također je jako važno znati da vam rentacar osim samim iznosom za auto, sjeda I još oko tisuću eura za nekakvo njihovo osiguranje I još oko 400 eura za osiguranje koje smo uplatili. Zvuči suludo ali istinito je. Te novce vam odblokiraju kada vratite auto u jednom komadu, ali do tada vam se prikazuje kao potrošen novac, odnosno lako možete doći do limita kartice što se I meni desilo, pa mi je master nakon još par troškova postao beskoristan do trenutka vraćanja auta.
Nakon sve papirologije, daje nama frajer potrebne  papire od auta I kaže imate Astru manual. Meni odmah upitnik nad glavom I kažem kako veliki auto manual, kad smo tražili I rezervirali mali automatik. On meni veli da ne zna I da njemu tako piše I da im je to Argus tako poslao, ali da mi može dati Corsu ako želim. Ja rekao da želim ali da bi automatik, ali oni uopće nemaju automatik. I kaj bum sad, muka mi došlo, ali kaj je tu je. Onako suludi idemo do kombija koji prevozi do mjesta gdje se preuzimaju auti. Na šalteru dajem frajeru papire, a on meni ključeve od Kije I kaže ona Picante je vaša. Ja pitam kako sada Kia kad je vaš kolega rekao Corsa, a on meni nemam Corsu, ali vam mogu dati Peuget 207. Reko, daj. I tako smo na kraju završili sa Peugetom 207 manual te krenuli prema Powescourt vodopadu, pa u Kilkenny.