Nastavljam sa doživljajima iz Amsterdama. Ovaj post posvetiti ću njegovim ljudima.
Kao što vjerojatno znate u Amsterdamu  se populacija sastoji od raznih rasa i vjera i seksualnih opredjeljenja. Nakon što cijeli život provedete u Zagrebu, jednostavno ne možete ostati ravnodušni na ovu činjenicu. Par puta sam se ulovio kako samo blejim i promatram te ljude koji nisu uobičajeni za ovo podneblje. Samo sam gledao kako bi koga portretirao, ali nikada ne znaš da li ćeš nekoga uvrijediti ili naživcirati pa sam odustao od te avanture.

Amsterdam je odlično mjesto za upoznati sve kulture odjednom.

Ono što me jako iznenadilo je to da su unatoč čestom lošem vremenu, kišama, vjetrovima oni jako veseli, nasmijani i srdačni što je posebno lijepo dok si turist.
Uglavnom svi pričaju engleski pa nema problema sa komunikacijom i snalaženjem.
Nizozemci su poznati po svojoj ekonomičnosti, da ne kažem škrtosti. Ne vole baš potrošiti novce ako ne moraju.

Također mi se sviđa što ne drže toliko do materijalnog kao Hrvati. Nije im dobar auto prvi na pameti. Iako ima dosta novopečenih bogataša koji vole pokazivati svoje financije, većini auto služi kao prijevozno sredstvo, a ne kao statusni simbol.

Tako neće biti čudno da vidite ozbiljnog čovjeka u odjelu kako pedalira na škripavom biciklu do svog ureda u centru grada.

I roditelji djecu voze u tim biciklima koji imaju neke prikolice na prednjem kraju. Ma svi voze bicikle. Pošto valjda više od 80% stanovnika vozi bicikl, tako su promet i ceste su prilagođene. Skoro nigdje nema visokih rinzola. Ili ih uopće nema ili su jako niski kako bi ljudi nesmetano mogli pedalirati.

Morate zapamtiti da oni uglavnom imaju prednost i da su uvijek u pravu. Kada prelazite cestu dobro pogledajte da vas ne bi koji zajahao. Oni imaju svoje staze uz cestu i uglavnom se voze njima, ali nije im strano niti popeti se na pješački dio i zvoncima rastjerati pješake.

Ne znam koliko na ovim fotkama možete vidjeti detalje, ali svi ti bicikli su prastari. Kod nas takve bicikle voze jedino stari ljudi i seljaci, a možda čak ni oni. Razlog tome je što se bicikli užasno kradu, a kao što sam rekao oni posvuda ostavljaju bicikle jer njima idu i na posao i u dućan, pa je to odlično za lopove. Ako vam ukradu neki šklopociju nikom ništa, ali vjerojatno bi za nekim boljim biciklom pustili suzu. Tako da se u Amsterdamu drža pravila da je lanac za bicikl skuplji od samog bicikla. No dosta o biciklima.

Čim vide zraku sunca i lijepo vrijeme Amsterdamci se odmah skidaju u kratke rukave, badiće i ostalu ljetnu opremu iako vani može biti i 15 stupnjeva C. Nije važno, samo da je lijepo vrijeme. Tako da svaki lijepi dan iskoriste za odlaske na izlete sa obitelji po obližnjim selima ili do mora, a oni koji ostanu u gradu, odmah se provozaju u svojim čamcima i brodovima po Amstelu i po kanalima.

Osim u stanovima i kućama, Amsterdamci žive i na brodovima i u vjetrenjačama. Ti brodovi mogu biti normalnog oblika ili su kao kontejneri na vodi. Ima ih i legalnih koji imaju i struju vodu i sve potrebno, a i onih ilegalnih koji se drugačije snalaze.

Ljudima koji su odlučili živjeti u starim vjetrenjačama država (ili grad) je omogućila besplatno održavanje i popravke tog stana/vjetrenjače jer su one proglašene povijesnim spomenicima.
Za vrijeme proslave kraljičinog rođendana vlada fešta u cijelom gradu. U parkovima se napravi “garage sale” pa ljudi prodaju sve ono što im je viška u kući. Ima i jedna loša stvar za vrijeme proslave, a to je da domaćini vole malo popiti pa sa mostova pišanjem počaste turističke brodove.